0.00 kn

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
11. rujna 2015.

3, 2, 1... Kuhaj!

Piše Ana Zibar
Iako neću iznositi svoja mišljenja o showu 3, 2, 1 Kuhaj, on mi je poslužio kao inspiracija za današnju kolumnu. Nikad zapravo nisam previše razmišljala o tome od kud tolika ljubav prema kuhinji. Da se razumijemo – ljubav prema miksanju, pečenju, dekoriranju, a ne ljubav prema pranju suđa J, iako jedno bez drugoga ne može. […]

Iako neću iznositi svoja mišljenja o showu 3, 2, 1 Kuhaj, on mi je poslužio kao inspiracija za današnju kolumnu. Nikad zapravo nisam previše razmišljala o tome od kud tolika ljubav prema kuhinji. Da se razumijemo – ljubav prema miksanju, pečenju, dekoriranju, a ne ljubav prema pranju suđa J, iako jedno bez drugoga ne može. Radi se o ljubavi prema mirisima, spajanju nespojivog i spremanju užitaka za nepca mojih najdražih.

kolac

Mislim da je onaj krajnji rezultat uloženog truda – zadovoljno lice i puni trbuščić voljene osobe – najveća motivacija i glavni razlog zašto toliko volim taj svoj hobi ili sad već stil života.

Skoro da ne prođe dan da ne pripremim nešto fino, osim ljeti kad obeshrabrena vrućinama, izbjegavam paliti pećnicu. Tad uživamo u blagodatima godišnjeg doba koje inače obožavam. Hladimo se lubenicom, sladimo sladoledom i ostalim voćem kojega ima u izobilju. Uživamo u finim salatama i desertima koji se ne peku.

Kako su nam se ove godine vrućine vraćale u nekoliko navrata i sezona ljetnog voća polako ide kraju, po prvi put, teška srca priznajem, nestrpljivo iščekujem jesen i nove trenutke u kuhinji. Već živim za dan da kuham ili pečem nešto, da imam svoj mir u kuhinji, da se ne zamaram vrućinom koja ne jenjava. Već lagano zamišljam miris dinstanih jabuka i sanjam okus cimeta. Baš se veselim toj čaroliji okusa.

I naravno, kolačićima koji će se dičiti tom kombinacijom okusa. Vjerujem da će brzo dočekati svoje mjesto na stolu i oduševiti moje ukućane. Jer nam je napokon pala kiša i jesen zakucala na vrata.

Ne znam ima li i među vama takvih ljubitelja kuhanja ili pripreme slastica. Ima li i među vama onih koji radije kuhaju za druge a da sami često ni ne probaju ono što su pripremili? Ima li među vama onih koji se nakon napornog radnog dana opuštaju pripremajući nešto fino za svoje najdraže? Ako vas ima, onda će vam biti sasvim shvatljivo kad kažem da je kuhinja pravi mali raj, bez pretjerivanja.

Da, ja svoju kuhinju smatram pravim malim rajom u kojemu „proizvodim“ najfinije delicije za svoje vjerne degustatore i kutkom u kojemu se događa sva ona čarolija zaslužna za lijepa druženja uz finu hranu. Iako je teško uvijek svima ugoditi, već znam tko što voli pa se trudim uvijek zadovoljiti barem nečije nepce.

No, ako se ne ubrajate među strastvene kuhare i slastičare, nema razloga za brigu. Sve se može naučiti. Treba krenuti od nekih osnova a vrijeme će pokazati kada moremo prijeći na slijedeću stepenicu i improvizirati, raditi jela sa svojim potpisom. Iako osobno nikad nisam krenula s osnovama, to bih savjetovala onima koji kreću od samog početka i nemaju nikakvih iskustva vezanih uz kuhinju. No kod mene je to tako zato što sam oduvijek provodila vrijeme u kuhinji s majkom i vjerojatno nesvjesno naučila neke stvari samo gledajući što ona radi.

Kad dođete do faze u kojoj više nećete morati slijediti recept, još ćete više zavoljeti kuhinju i uvidjeti kolike su vam mogućnosti. Iz nespojivog ćete stvarati spojivo, iz nezamislivog vrhunske kombinacije. I kroz igru napredovati, i dalje učiti, usavršavati se. Jer život je škola bez prestanka i ma koliko napredovali, uvijek ima nešto novo za naučiti, isprobati i istražiti. I sama kuham od najranijeg djetinjstva no još uvijek učim.

Svakodnevno pronalazim nešto novo što želim isprobati a posebno me intrigira priprema slastica odnosno njihovo dekoriranje pa tako kad god stignem isprobam neki tutorijal ili neku novu tehniku dekoracije. Učenju i rekla bih iznenađenjima nikad kraja i možda je baš u tome čar kuhinje.

Kuhinja je kreativno mjesto u kojemu nema granica. Zamislite nešto i to ostvarite. Nema izgovora poput „ali, nemam sve potrebne alate...“, ili „ne znam kako to izvesti“. Sve se može kad se hoće. Snalažljivost ovdje igra najvažniju ulogu. Razmislite o alternativnim načinima da ostvarite što ste zamislili. Uvijek postoji način. I ono što me majka naučila – i kad nešto krene naopako, uvijek se sve može ispraviti. Nema stresa u kuhinji.

Potrebna je samo ljubav. Jer će se ona osjetiti i na tanjuru koji poslužite gostima. Kuhinja je mjesto koje će vas opustiti i zbog sjeckanja, miješanja ili miksanja ćete doslovno zaboraviti sve brige i probleme. Stoga, ako ste u potrazi za nekim novim načinom relaksacije, kuhinja je pravo mjesto za vas. Uzmite kuhaču u ruke i pustite da vas mašta vodi.

Autor: Happiness is Homemade/Foto: condesign, Vika04/Pixabay

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross