0,00 kn

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
3. kolovoza 2018.

Anksiozno dijete

Piše Ana Zibar
Anksioznost je neugodan i neodređeni osjećaj strepnje ili straha. Riječ je o tjeskobi koja djeluje i na doživljaje u tijelu i na misli. Dijete koje je anksiozno često govori o strahu, osjeća veliku zabrinutost i napetost te se zatvara u sebe. Možete primjetiti to dijete po općenito većoj brizi od druge djece. Takvo dijete tjelesne […]

Anksioznost je neugodan i neodređeni osjećaj strepnje ili straha. Riječ je o tjeskobi koja djeluje i na doživljaje u tijelu i na misli.

Dijete koje je anksiozno često govori o strahu, osjeća veliku zabrinutost i napetost te se zatvara u sebe. Možete primjetiti to dijete po općenito većoj brizi od druge djece.

Takvo dijete tjelesne reakcije opisuje kao glavobolju, bolove, trbobolju, lupanje srca i znojenje, a takve tegobe nemaju liječničku podlogu jer svi nalazi pokazuju da je dijete zdravo.

Razlika straha i anksioznosti

Za razliku od straha gdje je izvor straha jasan, kod anksioznosti strah je manje jasan, dulje traje i utječe na cjelokupno psihičko stanje.

U djetinjstvu i adolescenciji se emocionalne reakcije moraju razmatrati u kontekstu razvojnih procesa, kao što su prijelazna razdoblja poput polaska u vrtić, osnovnu školu, srednju školu, selidbu, promjene u okolinu i u situacijama koje predstavljaju novu prilagodbu djeteta.

Djeca su ponekad anksiozna samo u nekim situacijama kao što je ispitivanje, nova situacija ili susret s nepoznatom osobom, a tada je riječ o anksioznom stanju koje predstavlja prolazni doživljaj zabrinutosti, napetosti i nervoze.

Ona djeca kod kojih je prisutna stalna tendencija da stresne situacije doživljavaju prijetećima ili opasnima te na na njih reagiraju dugotrajnije i intenzivnije su djeca koja imaju anksioznost kao osobinu.

Kako pomoći anksioznom djetetu?

1. Roditelji su djetetu model kako rješiti probleme, o čemu se brinuti i kako se nositi sa stresom. Ako roditelji izražavaju pretjerane reakcije uznemirenosti, imaju česta katastrofična očekivanja te su zaokupljeni brigom oko djeteta, dijete može vjerovati kako je to uobičajena reakcija na svakodnevni stres. Pa ako vi kao roditelj smatrate kako je vaša anksioznost izražena vrijeme je da potražite pomoć za sebe.

2. Morate probati biti model zdravijeg načina nošenja s anksioznošću i ne pretvarati se da nikad niste tjeskobni ili uznemireni. Važno je samo da dijete vidi da se s tim nosite mirno i da se osjećate dobro kad u tome uspijete.

3. Pogledajte da li netko u okolini djeteta pokazuje perfekcionizam jer se tjeskobna djeca s takvim težnjama često susreću. Ne moraju biti najbolji u svemu, ne moraju imati najbolje ocjene i ne moraju zadovoljavati tuđe potrebe kako bi bili prihvaćeni.

4. Ohrabrujte dijete svakodnevno, ali pazite da time ne narušavate djetetovo samopouzdanje. Pomozite mu da se osjeća dobro, da je normalno pokušavati i učiti. Nikada ne vrednujte već se usmjerite na dječje iskustvo. Dopustite djetetu da griješi i nježno ga vodite.

5. Trebate poštivati djetetovu autonomiju jer biti roditelj koji pokazuje tjeskobu je isto što i biti roditelj. Vaše dijete odrasta i treba svoje vrijeme, vlastite osjećaje, aktivnosti i vlastite misli. Podržite njegove izbore aktivnosti, izražavanje osjećaja, zabavu, pitajte ga za mišljenje i poštujte njegovu privatnost.

6. Nikako ne izbjegavajte razne situacije jer dijete čine anksioznim jer će se izbjegavanjem samo kratkoroćno osjećati bolje.

7. Ne zapitkujte i ne postavljajte stalno pitanja. Ohrabrite svoje dijete da govori o osjećajima, ali ga nemojte stalno propitkivati. Slušajte dijete i obraćajte mu se s otvorenim pitanjima.

8. Vrijeme predviđanja uznemirujuće situacije pokušajte skratiti jer je najteže vrijeme prije događaja kad nas nešto uznemiruje. Radije mu za neku njemu stresnu situaciju recite neposredno prije nego da o njoj diskutirate danima.

9. Potražite stručnu pomoć jer čak i ako nema vanjskih uzroka mnogoj djeci je potrebna stručna pomoć. Ako dijete doživljava napadaje panike, ima izražene strahove, potišteno je, prisilno se ponaša te se osjeća obeshrabreno ili bespomoćno.

10. Razmislite o vanjskim uzrocima koji su mogući jer je važno isključiti mogući tjelesni razlog ili teški događaj koji može dovesti do uznemirenosti, anksioznosti i nesigurnosti, poput izloženosti nasilju u obitelji, stresu i nasilju u školi. Takvi događaju mogu biti stvarni uzroci djetetovih emocionalnih reakcija i upravo tada dijete prvo treba zaštitu koja podrazumijeva suradnju s onima koji u tome mogu pomoći.

11. Razmislite o svojim reakcijama jer su anksiozna djeca izrazito osjetljiva na emocionalne poruke. Kada ste ljuti pokušajte modificirati reakcije ili ton jer anksiozna djeca neke situacije doživljavaju puno teže nego što možete očekivati.

12. Ne prikrivajte svoje emocije koje su u nekim situacijama očekivane jer vaše dijete može postati tjeskobnije zbog manjka slobode emocionalnog izražavanja. Promatrajte dijete i procijenite koje su njegove mogućnosti nošenja sa stresom.

13. Djetetu trebate pomoći u samoumirivanju i zato opažajte što umiruje dijete te mu pomozite da izabere svoje načine smirivanja. Nekoj djeci to uspjeva razgovorom i riječima, drugoj kroz aktivnost koju vole, a trećoj utjehom, umirivanjem i zagrljajem.

14. Nastojte biti smirena podrška, a ako dijete reagira anksioznošću u neutralnoj ili sigurnoj situaciji zapravo pokušava vidjeti da li je sve uredu. Ako vi kao roditelj u takvoj situaciji pokažete zabrinutost i sažaljenje ili ga pak pokušate zaštititi mada je situacija sigurna, pokazujete djetetu da nije sve uredu i da se dijete ne može nositi sa situacijom. Radije ostanite smireni i pomozite djetetu da se samo uvjeri kako se može nositi s nekom blago uznemirujućom ili neutralnom situacijom.

15. Nemojte pokušavati ukloniti anksioznost već pomozite djetetu da se s njom nosi. Kod prevladavanja anksioznosti djetetu pomaže podrška da je tolerira koliko može. S vremenom će se smanjiti, a vi djetetu priznajte njegove osjećaje, slušajte ga i budite empatični.

16. Izražavajte realistična i pozitivna očekivanja te ne obećavajte djetetu kako se nešto neće dogoditi kada znate da hoće. Izražavajte povjerenje prema djetetu da će se moći nositi sa situacijom što god mu se dogodilo i da ste uz njega. Normalizirajte njegove osjećaje jer je normalno da se ponekad osjeća strah prije neke situacije.

17. Vodite računa o tome da li pojačavate djetetovu uznemirenost i strah te izbjegavajte sugestiju riječima, glasom i pokretima tijelom.

18. Razmišljajte o situacijama zajedno s djetetom te razgovarajte s njim o mogućnostima da se strah ostvari kako bi se nosilo s tim. Nekoj djeci planiranje smanjuje nesigurnost i zato se savjetuje igrati s njima situacija koje ih plaše te naglasiti rečenice koje mu pomažu i koriste.

Zapamtite da ste vi kao roditelj podrška djetetu u razvijanju boljih strategija suočavanja i otpornosti i zato se trudite svaki dan jer ćete malo po malo vidjeti pomaka.

Foto: PixaBay

One comment on “Anksiozno dijete”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

31. ožujka 2016.
14. siječnja 2015.
27. veljače 2015.
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross