Danjašnji tekst posvećujem svim ljudima bez osmijeha na licu, bez ljubaznosti i na kraju krajeva ljudskosti jer su upravo to "sitnice" koje mnogim ljudima čine život nesretnim.
Za početak želim reći svima vama koji sada čitate ovaj tekst, da apsolutno svaka nenasmijan a osoba ima razlog za to, svaka bezobrazna osoba je zapravo u duši jako nesretna i zato je takva.
Sve te osobe koje "tlače" na ovaj ili onaj način ljude oko sebe su zapravo osobe kojima fali ljubavi, osobe koje u dubini svoje duše plaču jer su nesretne.
O čemu ja to pričam
Što me je navelo na ovaj tekst? Čisto neke sitnice koje sam u današnje jutro primijetila i koje su me navele na razmišljanje. Te sitnice su svakodnevne i oko svih nas su, a ako ih ne ignoriramo i počnemo malo misliti svojom glavom vjerujem da bi svijet bio ljepše mjesto za život.
Niti jedna od tih sintica danas nije imala osobno veze sa mnom, ali imala je nekada prije i ja sam isto osjetila te sitnice na svojoj koži i bila jako nesretna zbog toga.
Danas sam sretna jer je to iza mene, ali želim proširiti svoje misli, svoje osjećaje i iskustva sa vama u nadi da ću možda nekome od vas pomoći, nekoga promijeniti ili potaknuti na razmišljanje za bolje sutra, kako vama samima, tako i ljudima oko vas.
Male sitnice
Pa ajmo sada o kojim ja to sitnicama pričam... To su neke osnovne stvari koje su vas vjerujem učili vaši roditelji dok ste još bili mali, a radi se o ljubaznosti - hvala, molim, izvoli, oprosti.
Primjer 1:
Starac želi prijeći cestu, nitko ga ne propušta jer je vjerojatno spor i nitko u ovom ludom jurećem svijetu nema vremena da čovjek prijeđe cestu. Ja sam stala, ljubazno mu rukom pokazala da prijeđe, a njegov osmijeh na licu i hvala mi je ispunilo srce.
Primjer 2:
Na uskoj cesti kojom sam vozila našla su se tri auta s jedne stran - na toj sam bila i ja, i jedan auto s druge strane- taxi koji je vozio mladi dečko. Taj dečko se pomaknuo u stranu kako bi ostali auti mogli proći, nitko ga nije niti pogledao, a kamoli mu rekao hvala. Ja sam prolazila zadnja i vijdela njegovu razočaranu facu, podigla sam ruku u znak zahvale i ponovo dobila najveći osmijeh i zahvalu s druge strane - moje srce ponovo se ispunilo.
Primjer 3:
Ušla sam u dućan zamijeniti neke stvari, a prodavačica koja je šefica je bila na sto strana, dok su ju naravno svi prozivali. Strpljivo sam pričekala i onda tražila ono što sam trebala, ona je bila ljubazna mada joj se na licu vidio umor kao da je već ponoć, a tek je početak radnog dana.
U trenutku dok je meni vraćala što je trebala, zvala ju je kolegica sa druge blagajne da nešto ne zna napraviti i ono što mi se svidjelo i na kraju krajeva potaknulo na ovaj tekst je šeficina ljubaznost. Zamolila me da malo pričekam i bez okretanja očima ili bezobraznog ponašanja otišla pomoći svojoj kolegici.
A što je sad tu posebno? Pa posebno je to da se to rijetko viđa. U većini slučajeva ono što ja vidim u dućanima ili bilo kojim drugim radnim mjestima je bezobrazno ponašanje, koje je nepotrebno!
Evo i primjer 4:
Cura koju poznajem mi se požalila kako daje sve od sebe na poslu, a kako njen nadređeni kako to već ide, to uopće ne cijeni i svako malo se dere i iživljava. I upravo taj dan kada je bio jedan od tih trenutaka na njenom radnom mjestu i dok je njen nadređeni iskaljavao svoje frustracije na njoj, ona je i privatno imala velikih problema. I kako da onda vidi svijetlu točku u bilo čemu?
Primjer 5:
Sjedim na kavi s prijateljicom i stolu prilazi mala Romkinja. Da, da znam da im je to posao, znam da na taj način žive i da je strašno kako ništa ne rade i mogu tako. Ali po meni to i dalje nema veze s djecom. Znam i da će ta ista djeca jednog dana tjerati svoju djecu da rade isto, ali živjet ću u nadi da će se i to promijeniti.
Dakle to dijete, vidjeti ju glumila ona ili ne da je tužna, to dijete je tužno! Prestrašno je to što ta djeca moraju raditi, što mislite da je njima to ugodno, da su sretna ili da se osjećaju ispunjeno i veselo kad moraju prići nama "finim" građanima koji ih gledaju s visoka i onda se još iživljavaju.
Ta curica je nakon mog stola, prišla stolu gdje je sjedilo 5 cura, koje sam pola sata prije vidjela da rade u jednom dućanu odjeće. Tih 5 isfrustriranih cura je svoje životne frustracije iskaljavalo na tom jadnom djetetu. Zašto kažem frustrirane, zato što se iz aviona vidi koje probleme s posla nose u sebi i onda ih izbacuju van na djetetu.
Je li to normalno? Pa naravno da nije! Curica je samo stajala, dok su se one ismijavale, vrijeđale, itd. Pa dokle? Dokle ljudska zloća može ići?
Možda vam sada sve ovo pišem z brda z dola, ali nadam se da ćete razumijeti što vam zapravo želim reći. Ajde da probam nekim redom, na temelju ovog što sam vam gore pisala.
Moji odgovori na primjere koje sam vam navela:
- Primjer 1
Zaustavite se ponekad u tom svom jurećem životu i napravite neke sitnice i male stvari za ljude oko sebe. Male stvari čine čuda i možda ćete baš vi u tom trenutku razveseliti neku osobu.
- Primjer 2
Budite ljudi u prometu. Hrvati su poznati kao agresivni i bezobrazni vozači. Budite vi primjer drugima i promjena koja je potrebna. Ako vam netko presporo vozi, preteknite ga i idite svojim putem, nema potrebe za psovanjem i luđačkim trubljenjem jer vama nije po volji, shvatite da je to vaš problem.
Ako netko napravi nešto krivo u prometu, ne derite se, sigurno to nije napravio namjerno i tko zna što je toj osobi u glavi ili što joj se dogodilo da je u tom trenutku to napravila.
Kada vas netko propusti u prometu, zahvalite mu se. Zapravo je vrlo jednostavno 🙂
- Primjer 3
Budite čovjek prema svojim kolegama. Posao se neće bolje i brže napraviti ako bude vladala nervoza i nezadovoljstvo. Svi mi imamo svojih problema, ali na poslu trebamo zaboraviti na njih koliko god je moguće i koncentrirati se na ljude s kojima tamo provodimo vrijeme.
Možda vam se taj dan baš neda raditi i dosta vam je svega, ali najvjerojatnije niste jedini ima ih na vašem radnom jestu još takvim, pa što nije onda ljepše da se zajedno podržavate i olakšati si taj krizni dan koliko god je to moguće.
- Primjer 4
Ne iživljavajte se na svoje zaposlenike! Ako imate tu mogućnost biti nadređen i stvari držati u svojim rukama, to znači samo jedno, a to je da ste dobili priliku biti primjer drugima. Mislim da primjer drugima ne znači iživljavati se na njima, već ih poticati da daju sve od sebe, da vlada jedno zajedništvo sa osmijehom na licu.
Imati zadovoljnog radnika znači imati pola obavljenog posla. Zadovoljan radnik će sigurno dati sve od sebe, a i kada je loše će se potruditi, zbog vas, zbog vašeg odnosa prema njemu.
I sama sam imala loša iskustva kada su krivi ljudi bili na krivim radnim mjestima. Zašto krivi ljudi? Zato što osim što se nisu snalazili na pozicijama na kojima su se našli, još su svoje komplekse liječila na radnicima. I to je bilo loše, jako loše.
Kada sam se ja našla na pozicijama nadređenog trudila sam se maksimalno biti čovjek na prvom mjestu. I uspjela sam! A to je moja najveća sreća 🙂 Svi ti ljudi koji su bili "ispos" mene su me cijenili i voljeli i koliko god im neki dani bili loši ili im se nije posao sviđao, oni su imali osmijeh na licu, a radni dani su nam prolazili u zajedništvu.
Kako znam da sam uspjela? Tako da sam sa tim ljudima dobra i dan danas, a kada sam odlazila nije bilo te osobe koja je mogla sakriti suze i razočaranje što odlazim, a sve opet zbog straha tko će me zamijeniti. To tako ne bi trenalo biti i ako već na poslu provodite većinu svog vremena, pa dajte si ljudi onda napravite ugodnu atmosferu.
- Primjer 5
Vječno pitanje - da li dati prosjaku ili ne? Ni ja sama ne znam odgovor, da li netko stvarno nema ili je samo lijen za rad i ovo je najlakši način za zaradu, ali ja dam. Uvijek se trudim dati barem 1 kunu, mene neće ubiti, a ako će nekome pomoći ja sam najsretnija.
Ako je prevarant, neka je, to nije moj problem, to ide njemu na dušu. A što se tiče Roma i njihovog načina zarade, tu je sve jasno, ali djeca nisu kriva! Ako ste odlučili ne davati im, to je isto uredu, ali ljubaznost vas neće ubiti.
Recite ljubazno da nemate ili nećete dati i nastavite svojim putem. Što dobivate time što ih vrijeđate ili im se ismijavate? Osim što ste povrijedili tu osobu i što tim putem očito liječite svoje frustracije, jedino što ste naporavili je pokazali koliki ste ne čovjek.
I to vam je to, znam da je zbrkano napisano, ali ne znam kako da vam u jednom tekstu sročim sve što mi je u glavi. Ja se samo nadam da će poanta biti shvaćena i da ćete iz ovih mojih primjera uspjeti nešto izvući. Da će vas potaknuti na razmišljanje ili još bolje da će vas potaknuti da već danas krenete sa tim malim stvarima, koje vjerujte mi život znače.
Budite čovjek i uljepšajte nekome dan sa svojim postupcima, a vjerujte mi da ćete time najviše uljepšati svoj dan i sebe kao čovjeka.
Pusa!
Foto: Pixel2013