0,00 kn

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
7. kolovoza 2019.

Dijete ne postaje razmaženo samo od sebe

Piše Ana Zibar
Kada djetetu na sve odgovaramo s NE, onda dijete ima prirodnu potrebu boriti se za svoja prava i probijati te granice, ali ako to radimo ono što je stvarno važno dijete neće imati potrebu opirati se i počet će razvijati poštovanje prema našem mišljenju. A što je to što je stvarno važno? Pa sve ono […]

Kada djetetu na sve odgovaramo s NE, onda dijete ima prirodnu potrebu boriti se za svoja prava i probijati te granice, ali ako to radimo ono što je stvarno važno dijete neće imati potrebu opirati se i počet će razvijati poštovanje prema našem mišljenju.

A što je to što je stvarno važno? Pa sve ono što doprinosi sigurnosti djeteta. Nećete primjerice pustiti dijete od tri godine da ide samo u dućan ili da koristi nož, ali možete mu pokazati kako se reže s manjim nožem.

Razmaženo dijete

Razmaženo dijete je dijete kojem se ne postavljaju granice, koje dobije sve što poželi i koje zna da će plačem dobiti sve što želi. Razmaženo dijete se najbolje prepoznaje po tome što ne podnosi da se stvari odvijaju onako kako je ono zamislilo, a za takvo ponašanje nije odgovorno dijete nego isključivo roditelji.

Razmažena djeca se odgajaju, ona se ne rađaju. Naravno postoje djeca koja se teško prilagođavaju, teško poslušaju i trude se svim silama dobiti ono što žele, a postoje i ona djeca koja se brzo prilagođavaju i kojoj nije toliko važno da sve bude po njihovom.

Velika zadaća

Velika zadaća roditelja je postaviti djetetu granice koje su mu potrebne za njegov razvoji put i naučiti ga socijalno prihvatljivom ponašanju. Ta zadaća roditelja zahtijeva neprestan rad na sebi i vrlo je kompleksna.

Dijete koje zna da će dobiti ono što želi ako se primjerice baci na pod, ono će to i napraviti i zato je dosljednost prvi korak koji sprečava put ka razmaženosti.

Crno i bijelo

Naravno da stvari nisu uvijek crno bijele i da roditelj ne mora baš uvijek ostati pri svom, ali važno je da bude dosljedan u stvarima koje su jako važne.

Kada vas naprimjer dijete pita smije li napraviti nešto što znate da može napraviti, ali mu ne bi to htjeli dozvoliti zato što se vi sami toga bojite, trebate mu to pustiti i shvatiti da je roditeljstvo rizik i da je za razvoj djeteta važno riskirati.

Upornost je ključ uspjeha

Opet važno mu je s druge strane zabraniti jesti gluposti prije ručka ako želite da pojede kvalitetan obrok. Koliko god vas dijete u tom trenutku pokušalo dobiti na svoju stranu vi trebate ostati pri svom i imati u glavi da ste veći, jači i uporniji. Dijete će to kad tad shvatiti i prestat će vas to tražiti samo od sebe.

Kako bi olakšali postavljanje granica u odgoj trebate uvesti kažnjavanje po modelu pet stepenica, kojim se poštuje djetetov integritet što je jako važno. Kada dijete radi nešto što nije uredu, prvo mu trebate reći da to nije uredu, ako vas dijete nakon toga ne posluša, onda mu trebate uputiti kritiku na takvo ponašanje.

Kritiziranje djetetovih osobina

Kada kritizirate djetetove osobine, dijete može povjerovati u to i početi se tako ponašati jer kada primjerice djetetu često govorite da je lijeno, ono će u to i povjerovati, ako pak ni to ne uspije mora slijediti prijetnja kaznom.

Kazna treba biti realna i mora se moći izvršiti jer ako djetetu prijetite nečim što ne možete izvršiti to ne valja i time nećete ništa postići. S vremenom će vam i samo dijete prestati vjerovati i buduće prijetnje kaznom neće imati učinka. U provođenju kazne je važno biti dosljedan, a to znači da nećete naknadno pregovarati oko kazne i ono najvažnije - dijete nikada ne smijete kažnjavati time da mu onemogućite da zadovolji svoje osnovne potrebe.

Postavljanje granica

Neki roditelji ne žele biti strogi i svaki puta kad žele svom djetetu postaviti granice odustanu ako vide da je dijete zbog toga nesretno. To nikako nije uredu jer na tako dijete neće imati priliku biti frustrirano i iskusiti neuspjeh što je vrlo važno za razvoj djeteta. Djetetu jednostavno treba ponekad postaviti granice i dijete ima pravo biti tužno zbog toga. Postaviti granice ne znači da ne volite svoje dijete već suprotno, to znači da mu samo želite sve najbolje.

Imajte na umu da dopuštajući djetetu da dobije sve što poželi mu zapravo radite medvjeđu uslugu! Tako odgajano dijete će jednog dana imati velikih problema kada mu primjerice šef zada da napravi nešto što njemu neće biti po volji. Ako želite da vaše dijete jednog dana bude prihvaćeno i samostalno važno je da mu ponekad kažete ne i postavite granice.

Foto: Pexels/PixaBay

One comment on “Dijete ne postaje razmaženo samo od sebe”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

17. travnja 2014.
1. studenoga 2011.
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross