Djeca s autizmom

Danas sam dobila poruku jedne zabrinute mame čijem je djetetu dijagnosticiran autizam. Mama je sada sva uplašena jer ne zna što će i kako će te kome se obratiti jer kome god da su se obratili svi su zauzeti i termini su im puni.

Ja osobno sada ne mogu puno napraviti, ali za početak sam malo istražila što je to autizam, kako ga prepoznati i kome se obratiti, pa ću sada malo pisati o tome i naravno pokušati naći osobu koja će joj pomoći, tj. njenom djetetu.

Neurorazvojni poremećaj

Autizam je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte kao što su motorika, učenje, komunikacija i ponašanje.

Osnova svih teškoća osoba s poremećajima autističnog spektra su unutarnje kočnice koje sprečavaju uspostavljanje socijalne interakcije, neverbalne ili verbalne komunikacije, senzorne integracije i mogućnosti imaginacije.

Djeca autisti

Djeca autisti osjećaju, vide i čuju, ali sve te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu, zbog čega se povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze svoju sigurnost. Upravo zbog toga autisti imaju poteškoća s izražavanjem svojih želja, sposobnosti, osjećaja, problema i potreba s kojima se bore svaki dan, a to se pak odražava na njihovo ponašanje koje se smatra neobičnim.

Nažalost ova vrsta poremećaja traje cijeli život, a razvija se nakon 16-18 mjeseci. Prvi simptomi se primjećuju prije 3. godine života.

Životne teškoće

Autistična djeca izgledaju kao i sva druga djeca, ali imaju znatne životne teškoće, koje postaju izrazitije i veće ukoliko se na vrijeme ne zatraži pomoć stručnjaka. Dijete s autizmom se što prije mora uključiti u odgovarajuće programde usluga u zajednici.

Čak je i znanstveno dokazano da se ranim prepoznavanjem, kao i ciljanom ranom intervencijom može značajno poboljšati život osobe s autizmom.

Potpora društva

Nije novost da djeca s autizmom diljem svijeta završavaju škole, fakultete te se osposobljavaju za zanimanja, ali kako bi to bilo moguće potrebna je potpora društva.

Nažalost osobe s poremećajem iz spektra autizma su jedna od socijalno najisključivanijih grupa ljudi zbog čega je važno podići javnu svijest o ovom poremećaju.

Znakovi autizma

Kod dojenčeta:

• postojanje jake i rane plašljivosti
• rani poremećaji prehrane - odbijanje bočice ili dojke
• naglašen interes za igre ruku pred očima koje mogu trajati satima, a smanjen interes za igračke
• mirne nesanice bez plača uz otvorene oči ili nemirne nesanice a autoagresivnim pokretima
• odbijanje tjelesnog kontakta i emocionalna hladnoća

U dobi do 2. godine: 

• ne privija se uz majku i bliske osobe, ne inicira maženje
• odbojnost prema plišanim igračkama i dodira igračke s kožom
• emocionalna nezainteresiranost za drugu djecu
• ne koristi predmete u posrednoj komunikaciji
• ne odaziva se na svoje ime
• ne odgovara mimikom lica i ne prati izraz lica majke i bliskih osoba
• igra se uvijek na isti način s kockicama, komadićima vrpce ili autićem

Kada dijete guguće to nije samo slatko, na taj način dijete pokazuje razvijanje svojih jezičnih vještina. Ukoliko vaše dijete ne guguće i ne tepa do šestog mjeseca života može biti da je riječ o autizmu ili nekom sličnom problemu.

Dijete s autizmom često radi čudne stvari sa svojim igračkama, pa ih primjerice trese, vrti ili slaže bez ikakve svrhe i smisla.

Ponavljanje riječi

Jedan od razloga za zabrinutost je kada dijete za vama kao jeka ponavlja sve riječi ili samo neke dijelove koje izgovorite.

Dvomjesečne bebe moraju već početi stvarati kontakt očima, a ako do dobi od jedne ili dvije godine dijete više gleda u stvari i usta, nego u oči, znači da je dijete autistično.

Mahanje rukama

Kada dijete učestalo maše rukama bez nekog posebnog razloga, znači da daje znakove autizma. I neki drugi čudni pokreti isto tako mogu biti znak autizma, kao što su često ukočene ruke ili noge, okretanje zglobova na rukama, itd.

Kada je dijete premalo da bi govorilo, ono na sve načine pokušava privući pažnju svojih skrbnika na način da miče rukama i nogama, smiješka se ili proizvodi zvukove. Dijete koje se uopće ne napreže da bi uspostavilo kontakt s drugima naginje autizmu.

Hodanje na prstima

Normalno je da djeca dok su jako malo hodaju na prstima, ali to još u onom razdoblju kada se uče hodati, no kasnije kada dijete već zna hodati, ako i dalje hoda na prstima jer ne može podnijeti da mu je cijelo stopalo na podu, znači da bi se trebali zabrinuti.

Kada se nasmijete djetetu, ono uzvraća osmijehom, a bebe to mogu napraviti već sa dva mjeseca. Ako pak vaše dijete ne uzvraća osmijeh ili smijanje trebali bi se zabrinuti.

Oponašanje drugih

I bebe i mala djeca vole oponašati postupke drugih, s na taj se način nauče igrati, smijati i jesti. Dijete sa znakovima autizma ne oponaša druge ili ih pak oponaša vrlo rijetko. Dijete s autizmom samo promatra.

Odazivanje na svoje ime počinje sa 6 mjeseci starosti, ako se vaše dijete oglušuje na svoje ime i na pozive, znajte da je to znak upozorenja.

Još neki od znakova na koje bi svakako trebali obratiti pozornost!

1. Ne obraćanje pažnje na odlazak bliske osobe ili majke iz prostorije niti s 2. godine.
2. Pokazivanje opsesivnog interesa za pojedine podražaje i objekte.
3. Bez straha od nepoznatih osoba i s navršenih godinu dana.
4. Ne prihvaćanje promjena i vezanje za dnevne rutine.
5. Bez zahtjeva, bez traženja i korištenje samo onoga što dijete želi.
6. Bez korištenja igračka kao zamjene za predmete i bez igra pretvaranja.
7. Pokazivanje izljeva bijesa bez jasnog i posebnog razloga.

Simptomi se najčešće javljaju do 3. godine života, ali dijagnoza autizma se postavlja tek između 8. i 12. godine života nakon sustavnog praćenja.

I zato je najbolje da se roditelji koji sumnjaju da je njihovo dijete autistično, obrate Centru za rehabilitaciju Edukacijsko - rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, koje se nalazi u ulici Borongajska bb, a gdje se mogu dobiti sve precizne upute za daljnju rehabilitaciju i dijagnostiku. 

Što se rehabilitacije tiče, djeca s autizmom mogu koristiti bihevioralnu terapiju, grupnu terapiju, psihoterapiju, terapiju sredine, terapiju igrom, likovnu terapiju, kineziterapiju ili glazbenu terapiju.

Rehabilitacija se sastoji od zahtjeva, a to su timski rad - suradnja stručnjaka u rehabilitaciji djeteta, kompleksnost - profesionalna, medicinska i socijalna rehabilitacija te kontinuiranost što znači da mora postojati intenzivno razdoblje provođenja rehabilitacije.

Nažalost velikom broju osoba s autističnim poremećajem nisu dostupne niti osnovne rehabilitacijske usluge, bez obzira što je sigurno da ako su dobre rehabilitacijske usluge, posebice ako imaju dobre intelektualne sposobnosti, mogu uspješno rehabilitirati.

Terapija je dugotrajna i u nju treba biti uključena cijela obitelj. Budućnost djeteta s autizmom ovisi o ranom otkrivanju i pravovremenom ukljućivanju u odgovarajući tretman! 

Ukoliko postoji sumnja na autizam, preporuča se obratiti Centru za rehabilitaciju Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, gdje se mogu dobiti točne upute za daljnju dijagnostiku i rehabilitaciju. 

Svi roditelji čijem je djetetu utvrđen autizam, se trebaju hitno uključiti u dostupne usluge u zajednici koje nude Udruge za autizam diljem Hrvatske - članice SUZAH-a. 

Uz stručan defektološki rad, puno ljubavi, puno strpljenja, različite terapije, učenje prihvaćanja okoline i puno pažnje od najranije dobi može se postići puno!

Eto, nadam se da će ovaj čalank nekome pomoći, dati mi osnovne smjernice i uputiti ga na odgovarajuće adrese. Za sada to je jedino što ja mogu napraviti, a ako netko od vas tko čita ovaj članak zna nešto više, slobodno pišite u komentarima kako bi pomogli jedni drugima.

Sretno roditelji i drižite se!

Foto: freestocks-photos/PixaBay