Emocije se javljaju od kada se dijete rodi što znači da i novorođenče već ima emocije. Kako malim bebicama govor nije razvijen emocije su primarno sredstvo komunikacije sa odraslima. Pa će tako novorođenče plakati kada je tužno, biti radnosno kada je zadovoljno, vrištati kada se boji i biti crvenog lica kada je ljuto.
Malo dijete će svoje emocije pokazati iskreno i spontano što koliko je dobro toliko i nije jer dijete zbog spontanosti teško može kontrolirati svoje osjećaje. Pod teškim kontroliranjem svojih osjećaja mislim na to da će dijete svoje osjećaje iskazivati reakcijama koje su odraslima društveno neprihvatljive.
Zato je jedan od velikih zadataka za svakog roditelja naučiti svoje dijete izražavati emocije na način da to izražavnje bude društveno prihvatljivo.
Svim živim bićima emocije pomažu da bolje prilagode okolini i da ih zaštite, pa tako tuga pomaže preboljeti neki gubitak, ljutnja daje pomoć u obrani jer ima nagon za samoodržavanjem i slobodom te strah koji sprečava da se osoba dovede u opasnu situaciju.
Sve te emocije su vrlo važne za sreću svakog čovjeka, a tek kada su spomenute tri emocije zadovoljenje dolazi do radosti.
Djecu prvenstveno treba naučiti kako da upravljaju svim tim negativnim emocijama jer sve te emocije utječu na emotivnu ravnotežu.
Kako sam već napisala strah je glavna emocija koja osobu štiti od opasanosti. Pa tako primjerice roditelj svoje dijete mora naučiti kako da reagira u trenutku kada osjeti strah. Važno ga je naučiti da u trenutku straha reagira, a ne da se ukopa na jednom mjestu jer ga to neće spasiti od opasne situacije.
Strah je emocija koju je teško naučiti dijete kako da se nosi sa njom, ali je svakodnevno prisutna i na to treba naučiti dijete. Dijete mora postati svjesno da živi u zastašujućem svijetu i treba ga naučiti da ne treba biti previše strašljiv i bojati se baš svega.
Strah daje snagu jer u trenutku straha je osoba sposobna napraviti neke akcije za koje nije bila niti svjesna da može. Roditelji dijete trebaju naučiti najbitniju stvar, a to je kako da procijeni strah.
Kako bi djetetu pomogli da prevlada strah savjetuje se da pomognete djetetu da se osjeća sigurno, nikada mu se nemojte ismijavati zbog strahova, budite opušteni dok razgovarate o strahovima i recite mu ako se dijete boji nećega neopravdanog.
Kada je dijete ljuto njegova prva reakcija udarac. Dijete mora pokazivati ljutnju jer ljutnja pomaže da se dijete obrani na primjeren način. Dijete koje je stalno ljuto nema previše prijatelja jer djeca ne vole biti u takvom društvu te takvu djecu izbjegavaju.
Kako bi djetetu pomogli prevladati ljutnju pomozite mu da preispita svoje razloge ljutnje, pokažite mu da se lutnjom ne rješavaju stvari, ne tucite dijete kada ste ljuti na njega, budite im uzor za ono što mu govorite, inzistirajte da dijete ljutnju pokaže riječima, a ne dijelima, naučite ga da zna reći zato je ljuto, pokažite mu da razumijete njegove osjećaje i pomozite mu iskazati ono što želi.
Kada je djetetu dosta svega normalno je da plače, a tome ga treba naučiti. Suzdržavanjem od plača dijete će postati napeto i bojati e se reakcija ljudi koji ga okružuju.
Kako bi dijete što lakše prevladalo tugu dajte mu da izabere želi li zagrljaj ili bilo što drugo, pokažite mu da ga prihvaćate i da se ne treba ničega sramiti i budite fizički prisutni uz dijete koje plače.
Nikada nemojte obezvrijeđivati dječje emocije, koriti ih, ograničavati, kritizirati i kažnjavati!! Uvijek uvažavajte dječje emocije, prihvatite ih, razumite, i pomozite djetetu da dozira i razumije svoje emocije.
U negativnim emocijama poučite dijete kako da se nosi s njima, ne ismijavajte negativne emocije djeteta i nikada ne pokušavajte iskorijeniti negativne emocije kod djeteta.
Nikada ne ignorirajte dječje emocije i ne popuštajte dječjim emocijama već ih naučite kako da se nose sa njima.