0,00  (0,00 kn)

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
10. listopada 2017.

Dječji strah

Piše Ana Zibar
Baš kao i odrasli tako i djeca imaju svoje strahove. Jedni od prvih strahova koji se javljaju kod djece su ostanak bez mame, ostati samo i ostati u mraku. U ranoj dobi se javlja tjeskobna reakcija koja se naziva primarna anksioznost te je temelj svih budućih oblika anksioznosti. Postoje tri osnovne karakteristike anksioznosti, a to […]

Baš kao i odrasli tako i djeca imaju svoje strahove. Jedni od prvih strahova koji se javljaju kod djece su ostanak bez mame, ostati samo i ostati u mraku. U ranoj dobi se javlja tjeskobna reakcija koja se naziva primarna anksioznost te je temelj svih budućih oblika anksioznosti.

djecji-strah

Postoje tri osnovne karakteristike anksioznosti, a to su aferentni dio koji se javlja kao posljedica reprodukcije nekog bolnog traumatičnog doživljaja iz prošlosti, subjektivni osjećaj neugode i manifestacija na određene organe.

Kada je dijete staro između 6 i 8 mjeseci najčešće se boji nepoznatih osoba. Do kraja prve godine prevladava strah od separacije, a nakon prve godine se strah počinje širiti te se nakon druge godine počinje javljati strah od životinja. Kako dijete raste, oko treće godine počinju se javljati strahovi od vukodlaka, prirodnih katastrofa, čudovišta, duhova i ratova.

Ono što se nikako ne smije je omalovažavati dječji strah koliko god taj strah vama kao roditelju bio smiješan i besmislen! Svaki strah je za dijete itekako stvaran! Uvijek sa zanimanjem slušajte svoje dijete što vam govori i učite ga kako se bojati nije ništa sramotno! Neka dijete zna da ste uvijek tu za njega i kako mu se ništa ne može dogoditi jer je mrak sastavni dio noći, čudovišta ne postoje, životinje mu neće ništa, mama i tata ga nikada neće ostaviti, itd.

Pa kako je strah u dječjoj dobi vrlo stvaran tako je i vrlo bitan način na koji će se dijete suočavati sa tim strahom! Kako se dijete nauči suočavati sa strahom utječe na suočavanje sa stresom kada odraste.

Ako se dijete ne nauči nositi sa strahovima imati će poteškoće sa svojim vršnjacima jer se neće moći opustiti za vrijeme igre zbog čega će mu svakodnevica biti jako stresna.

Anksiozni poremećaji koji se javljaju kod odraslih se jednako tako javljaju i kod djece. Samo neki od njih su panični poremećaji, kronični i akutni stresni poremećaj, socijalne fobije, kompulzivno opsesivni poremećaj i generalizirani anksiozni poremećaj.

Neke od tegoba koje se mogu primijetiti kod anksiozne djece su glavobolje, strah da će se bliskim osobama nešto loše dogoditi, izbjegavanje socijalnih situacija, mali broj prijatelja, negativna predviđanja događaja u budućnosti, lošiji uspjeh u svladavanju zadanog programa, smanjen apetit, poremećaji mokrenja, znojenje, tremor, tikovi, strah od boravka dalje od roditelja i dalje od kuće, strah od neuspjeha, ponavljajuće radnje, prisilne misli, otpor pri odlasku u školu ili vrtić, griženje noktiju, poremećaji probave teškoće pri disanju i nemir.

Svakako pažnju treba obratiti onda kada je riječ o preživljenim traumama djeteta koje se mogu manifestirati na specifične načine poput zastrašujućih snova neprepoznatljivog sadržaja, neorganizirano ponašanje, kroz crteže ili igru koji se ponavljaju ili koji oponašaju traumu te uz gubitak sjećanja na rano djetinjstvo.

Najbolje se djetetu može pomoći ukoliko se na vrijeme i rano intervenira kroz terapiju igrom uz potporu stručne osobe i kroz obiteljske terapije. Najbolje terapijske aktivnosti koje mogu pomoći djetetu su priče, psihodrama, glazba, pisanje, igra uloga, ples i igra lutkama.

Isto tako su od velike važnosti i sportske aktivnosti kao i kućni ljubimci koji blagotvorno utječu u liječenju strahova kod djece te im na taj način povećavaju osjećaj samopouzdanja i sigurnosti.

Većina strahova nije realna, ali ti su strahovi djeci stvarni. Čak i najmanja trauma ili strah se mogu nadograđivati i rasti ukoliko su neprorađeni na kvalitetan način.

Ako su roditelji anksiozni i dijete je anksiozno jer dijete upija strahove roditelja kao i način na koji se nose sa njima. Svaki roditelj je obrazac i primjer ponašanja svom djetetu zbog čega se savjetuje da roditelji što više rade na sebi kako bi bili pozitivan primjer svom djetetu.

Foto: Senja Behnisch/ Pixa Bay

One comment on “Dječji strah”

Odgovori na Tikovi kod djece – Ženski Svijet Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

Fiksni tečaj konverzije €/kn: 7,53450
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross