Pozdrav dragi moji!
Vrijeme je za novu priču. Razdvajanje od bebe. Za neke je to škakljiva tema, za druge sasvim normalna. Ali kao i do sad pišem vam isključivo o svojim iskustvima. Naše prvo razdvanje na nekih pola dana bilo kad je Lara imala oko 5.mjeseci. Tih nekih 8 sati mi je super došlo iako sam tih 8 sati radila. Ali sam se napunila pozitivnom energijom i vratila sam se doma sva sretna i uzbuđena.
Prvo noćno razvajanje dogodilo se malo prije punih 6.mj i kod tog razdvajanja mi je najteže padalo izdajanje. Izdajanje i dojenje u mom slučaju je nebo i zemlja. Izdajanje mi je minimalno pomagalo i osjećala sam bol. Bilo mi je teško podići ruke u zrak. I s takvim nestrpljenjem sam jurila doma da Laru podojim i da me spasi muke.
Kad god se bliži dan da ćemo se razdvojiti uvijek ju lagano pripremam na to. Na osobu koja će ju čuvati ili lokaciju na kojoj će biti ili oboje.
Tako smo za naše veliko razdvajanje uzeli puna 2 mjeseca pripreme. Cijelo ljeto smo provele kod mojih roditelja da se navikne na kuću, na novu klimu i na njih.
Kad je došlo jutro mog odlaska htjela sam da prespava odlazak da ju ne moram pozdraviti. Ali naravno da se probudila i da me gledala, a mene stegnulo u grudima. Baš mi je prije koji dan prijateljica rekla “ti imaš vojsku za čuvanje” i stvarno je tako i to je ono što mi je ulijevalo sigurnost. Znala sam da je u dobrim rukama i da joj to neće biti velik šok. A to mi je bilo najvažnije.
Tu su bili moji roditelji, moje dvije sestre i troje klinaca, a u jednom trenutku i brat i njegova žena. Znači puna kuća mojih najbližih i najdražih. Moja vojska. Ovim putem vam jos jednom od srca zahvaljujem.
Proslo je 10 dana i ja sam se napokon vratila svojoj bebi. Ako pratite moj instagram onda znate da nam je let kasnio, pa smo zakasnili na drugi, zatim smo morali jos jednu noć prespavat u Madridu. Letjeli za Zagreb preko Zuricha na kojem smo opet morali trčat da stignemo na avion. Mi smo na sreću stigli ali naša prtljaga nije…ona je još na putu. Ništa ne pitajte.
Uglavnom kad smo se vozili prema doma i kad me od moje bebe dijelilo još svega par kilometara ja sam se osjećala kao da idem na sastanak na kojem moram donijet odluku o kojoj ovisi cijela planeta. Srce mi je ubrzano lupalo, dlanovi su mi se znojili, imala sam tremu, bila sam uzbuđena, sretna, tužna, pravi “roller coaster” emocija. A kad sam ju vidjela i kad sam ju uzela u ruke i kad smo se pogledale oči u oči suze su same tekle i nisam mogla ispustit ni glas.
A Lara? Lara je sad super. Prvi dan je bila malo zbunjena jer kad smo došli moje sestre i klinci su otišli. I odjednom je nestala sva buka, a mi smo se vratili. No već drugi dan je opet ona stara.
Hvala Danijela <3