0.00 kn

Tvoja košarica

Sigurna kupnja

Nemoć

Kao dijete sam voljela igre kao dječaci. Imala interese zajedničke s prijateljima više nego s prijateljicama. Osobito prema vozilima. Biciklima, rolama, skateu. I već vrlo rano prema motorima i autima. U vrijeme kad su se curice igrale s lutkama mene su impresionirali autići na daljinsko upravljanje. Kakve nikada nisam imala. Nije ni bilo uobičajeno u […]

Papuče

Sniježilo je prethodno puno, a sada je bljuzgavo. Popodne je, kuham da mi prođe vrijeme, prenijela sam devet dana. Pa me stegnulo u trbuhu i …eto me u rodilištu! Nađem se u prostranoj sobi s, ako me sjećanje ne vara, šest kreveta. Soba je i većega kapaciteta, pripada joj kupaonica i cijeli vanjski zid u […]

Knjiga žalbe

Hodam između bolničkih zgrada. Bijela, ne blijeda, u bijelom, a kao da me crni uski fiktivni pretijesni skuti i koce i nose istodobno. Tako osjećam. Prelijećem od zgrade do zgrade, trčim organizirajući, da preteknem moguću sudbinu. Doktor, pacijent. Od jučer sam malo luda, a pomalo normalna. Od jučer sam službeno pacijent.Obavila sam sve. I punkciju […]

Vanja i Sonja i Maša i još jedan

Vanja i Sonja i Maša i još jedan – izvrsna predstava HNK Mala scena u Mostaru, u režiji Nine Kleflin, prema djelu Christophera Duranga, 14.01.2016. Može na Broadway! Desetak godina dolazim u Mostar, u taj poslijeratno pomalo oronuo ali neposrnuo, specifično produhovljen grad, koji me očarava ljepotom starine, upornošću ambicije i pitomošću studenata. I čeznutljivo […]

3In memoriam

Ne sjećam se kad je počela pušiti. Mislim da je pušila otkako ju pamtim. Jugoslaviju, u crvenoj kutiji, s jedne je strane naziv  bio pisan latinicom, a s druge ćirilicom. To su bila prva ćirilična slova koja sam naučila (uz Beograd filter stari, koji je tata pušio). Nekako su mi svježija sjećanja poslije 1980. U […]

Kako su mi ukrali iPhone

Moram priznati da mi naviru riječi na engleskome, jer sam se sinoć narazgovarala na engleskome koliko za sve ovo vrijeme u USA zajedno. Obično sam voajer, najviše šutim. Završila sam u njujorškoj policiji, da doživljaj bude potpun. Okralo me, dva mala crnca, vjerojatno iz Harlema. Stereotipno. Jučer smo imali divan dan, zapravo cijeli weekend je […]

Gospojina

Baka se svakodnevno molila Bogu. Osobito kad ju netko gleda. U bezgrešnom stilu profesionalne glumice, nalikovala bi glavnom liku monodrame, liku samom na sceni. Brzo bi pognula glavu, sklopila oči, skupila ruke, a preko njih krunica. Mumljala bi potiho molitvu kao za sebe, ipak čujno, koju minutu, a onda bi se kao prenula, trgnula, kao […]

Barcelona

Pet dana Barcelone, izleta iz svakodnevnog života, obojanih s puno serotonina u krvi, u pravo vrijeme na pravom mjestu. Društvo je dobro, nenavikli jedni na druge, a opet ne baš nepoznati. Kolege s mora, on je nešto mlađi, drag, duhovit, pametan i dobronamjeran. Duh ekipe, u zabavljačkom smislu. Kolegica, tek malo starija od mene, ponešto […]

Kako i zašto čitatelj čita

Sjedila sam pod stubama naše kuće, čitala. Naišla je mama. - Što radiš? - Pa čitam. - Opet čitas. Bolje piši! - A što da pišem? - Kakvu novelicu ili roman. ( negdje 1988.) Godinama sam bila potrošač lijepe književnosti. I publicistike. Hedonist. Trebalo mi je štivo kao ovisniku šut. U gužvi svoga života budila […]

Kako sam pronašla Vuleta Žurića

Nikako, još, zapravo. Samo idejno. Početkom te je godine moju 83-godišnju tetu „uhvatilo“ da moj tada 13-ogodišnji sin mora pročitati Andrićevu „Gospođicu“ : -Rekla sam mu da svakako pročita „Gospođicu“. To je jako dobar roman, ja sam pisala diplomski rad o „Gospođici“. Zibo je malo potražio u našem starom stanu, ali nije našao knjigu. Pa je teta […]
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross