0,00  (0,00 kn)

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
19. prosinca 2016.

Moj porod

Piše Ana Zibar
Ovu priču želim sa vama podijeliti već godinu dana, ali nikako ne stignem... Tema ove priče je moj drugi porod. Pa krenimo 🙂 Moj drugi porod za mene je bio jedno predivno iskustvo, koje bi bez problema ponovila! Da, možda sam luda :D, ali to sam rekla odmah nakon što sam rodila. Da se razumijemo, nakon […]

Ovu priču želim sa vama podijeliti već godinu dana, ali nikako ne stignem... Tema ove priče je moj drugi porod. Pa krenimo 🙂

Moj drugi porod za mene je bio jedno predivno iskustvo, koje bi bez problema ponovila! Da, možda sam luda :D, ali to sam rekla odmah nakon što sam rodila. Da se razumijemo, nakon prvog poroda to nisam rekla sljedećih godinu i pol 🙂

Uglavnom, sve je krenulo 16.11.2015. tako da me sa vremena na vrijeme, malo po malo pritiskalo u donjem dijelu leđa i u donjem dijelu trbuha. Ali nisam se dala smesti, nego sam uporno tvrdila da su to lažne kontrakcije, i da mi se tijelo priprema. Inače tog dana sam bila 38 tjedan.

Uz sve to taj dan mi je bio zakazan pregled u bolnici, pa sam mislila budu me pogledali i rekli kaj je, ali porod još sigurno nije 🙂 Stalno sam odgađala i najmanju pomisao da trebam sad roditi, jer mi je bilo preteško ostaviti starijeg sina i stalno sam zbog toga plakala i osjećala grižnju savjesti. Bila sam jako zbunjena, nisam imala pojma kako ću ja to, od kud mi ljubavi za još jedno dijete, kako će se osjećati moje starije dijete, itd.

I tako su sati prolazili i bilo je negdje oko tri popodne, kada sam na wc-u otkrila da mi je izašao sluzni čep, ali ni to me nije moglo uvjeriti da se porod bliži, jer nakon što izađe sluzni čep, porod može biti tek nakon tjedan dana, tako da zašto bi se ja brinula 🙂

Inače u prvoj trudnoći mi je u 39 tjednu pukao vodenjak i porod je krenuo, pa mi sad sluzni čep nije ništa predstavljao.. Tri sata nakon poroda moj dragi i ja stigli smo u Vinogradsku bolnicu. I baš taj dan lift nije radio, a mene su trudovi počeli sve više i češće stiskati... Ali dobro, rekla sam ma super neka ja moram hodati, budem se prije porodila ako već sad trebam roditi 🙂

Kada sam se napokon teškom mukom popela na treći kat, ušla sam u čekaonu i tad me već dobro stiskalo svako malo :), pitala me sestra kaj vam je, kažem ja ma ništa mali trudovi.. Ona se sva uspaničila i rekla koliko traju, kažem ja njoj ma ne brinite, neću ja još rodit, znam ja, ipak mi je ovo drugi put, ovo su samo lažne kontrakcije 😀

I otišla na pregled, kad ono, kaže doktorica ti sad ideš u rađaonu, već si 6 cm otvorena... Koliko sam se pripremala, toliko se nisam pripremila na taj odgovor. Sva sam bila u bunilu, a kada me doktor upisivao, pita me svakih koliko su vam trudovi, kažem ja ma svakih 15 minuta i jedva to izgovorim, jer mi je taman bio trud, a doktor me pogleda, nasmije se i kaže vama su trudovi svakih dvije minute. Očito samoj sebi nisam htjela priznati.

Koliko me bilo strah, toliko sam i bila sretna jer je taman bila dežurna moja doktorica Marija Jukić, koju obožavam i koja je vodila i moju prvu trudnoću. Tako smo se zapravo i upoznale, i od tada sam sigurna samo kod nje.

Na prvom porodu nažalost nije bila, jer nas je prvi porod iznenadio.. Trebala sam doći ujutro na inducirani, a u noći je puknuo vodenjak i do jutra sam svog Vita već držala u rukama 🙂

Uglavnom prvi porod mi nije bio lijep i nije mi u lijepom sjećanju, pa sam se ekstra sad bojala.. Ali ovoga puta je sve bilo drugačije, već mi je sam početak bio lakši kada sam znala da je moja doktorica uz mene.

Na ulasku u rađaonu me dočekala primalja Natalija Bubnjar, koja je igrom slučaja bila i na mom prvom porodu 🙂 Natalija i njene kolegice su mi se smijale kada su vidjela da u rađaonu ulazim sa frizurom 😀 Pitanje je bilo, čekajte vi ste to bili na frizuri? A kažem ja, pa od kud sam jučer mogla znati da ću roditi!

I tako legla ja na svoj stol, prikopčale me na sve moguće aparate koje treba i rekle evo sad još samo malo.

Ovaj puta me niti malo nije bilo strah poroda, jedino čega me bilo strah je da sa Brunom sve bude u redu! To mi je bilo najbitnije!! Za vrijeme poroda draga Natalija mi je kratila vrijeme razgovorom, i stvarno mi je bilo kao da sam bila na kavi 😀

Nije prošlo niti tri sata od pregleda, a Bruno je već bio u mojim rukama. Ta ljubav, taj prvi susret oči u oči, je bio nešto neopisivo! U tom trenutku se rodila ljubav kakvu nisam mogla ni zamisliti da postoji, niti da imam mjesta u svom srcu za još jednog.

Čim sam ga primila rasplakala sam se kao kišna godina i nisam ga prestala ljubiti i dragati. Ostala sam se maziti sa njim i sa tatom još 2 h, nakon čega smo nas dvoje otišli u našu sobu.

Boravak u bolnici nam je proletio, jer smo imali četiri prekrasne cimerice, Maju i njenu Lunu, i Nikolinu i njenu Klaru <3

Ne smijem zaboraviti i svoju dragu Ivanu, koja je primalja na odjelu babinjača i koja me mazila i pazila sva tri dana. Onaj osjećaj kada te netko nazove par sati nakon poroda (u noći), jer naravno nisam stigla na večeru, i pita što želim da mi kupi u pekari <3 Ona je bila moj anđeo <3 Ivana velika ti hvala još jednom! Takve se stvari ne zaboravljaju! Kavica i topli doručak u krevet, kada ti je najpotrebnije.

Sve u svemu, drugi porod za mene je bio prekrasno iskustvo, koje nikada neću zaboraviti. Još jedno veliko hvala svima koji su bili uz mene taj dan i dane nakon, Nataliji i Ivani, i naravno njihovim kolegicama koje su isto bile tamo, samo ne znam kako se zovu. I najveće hvala mojoj dragoj doktorici Mariji, koja je svih 9 mjeseci bila uz mene 24h, kada god je to bilo potrebno.

Ako se i vi drage moje trudnice još premišljate, u kojoj bi bolnici rodile, moja preporuka uz osobno iskustvo, je Vinogradska! Pusa svima, a posebno onima na odjelu, od vaše trudnice s frizurom :*

11 comments on “Moj porod”

  1. Koja glupost.
    Gdje je to ljubazno osoblje?
    Ponašaju se prema ženama maksimalno nehumano, žena u našim bolnicama izgubi svako dostojanstvo.
    Svaka sestra, babica, čistačica se može na ženu izvikati, bez ikakvih posljedica.
    Jer oni jadni nisu adekvatno plaćeni, pa se mogu ponašati kako žele.
    Zanimljivo je da isto to naše bolničko osoblje kad se zaposli u privatnu kliniku odmah zna što je ljubaznost i profesionalnost, znaju se čak i nasmiješiti pacijentu.
    Sve bolnice u HR treba privazizirati, HZZO kao takav ukinuti, odnosno dati ljudima pravo da se osiguraju u osiguravajucoj kući u kojoj žele, tada bi zavladao red u našim rodilištima i ne bi svaka šuša u rodilištu imala priliku izigravati lokalnog šerifa.
    Zar mi imamo tako niske kriterije da smo spremne na prljave ordinacije, nestručne liječnike i neljubazno osoblje.
    Sve to prihvaćamo kao "to je tako" i "budi sretna da ste ti i beba žive".
    Naravno da je to u konačnici najvažnije, ali zar moramo proći sva poniženja i omalovažavanja dok ne rodimo?
    I onda se nađe neka kvazi blogerica, koja je sve dogovorila prvo kod frizera pa onda i u bolnici, kako bi snimila filmic i na njemu zaradila novce.
    Može je biti sram da zbog vlastitog interesa plasira takve laži.
    Jer svi mi koji smo bili u hrvatskim bolnicama znamo da gore prikazano je svjetlosnu godinu daleko od hrvatskog zdravstva.

    1. Žao mi je da ste vi imali takvo iskustvo.. Ali nisu sve žene imale loše iskustvo! Ja sam rađala dva puta i nije bilo isto.. I ne slažem se s time da se svatko u bolnici može prema ženi ponašati kako god želi, bez posljedica. Ponašati će se prema vama onako kako se vi postavite.
      Isto tako, ja znam puno primjera gdje su privatnici neljubazni...
      Stvarno se može dogovoriti porod? I frizura prije poroda? I na tome se zarađuje? Hvala na novim saznanjima! 🙂 Morati ću u budućnosti bolje organizirati 🙂
      Kakve točno laži i kakvog točno vlastitog interesa?
      Svi vi? Koji svi vi? Sve žene koje mene okružuju nisu imale drugačije iskustvo. Ali sve vam je to onako kako živite život i kako vam stvari stoje u glavi. Koliko vidim vama je sve negativno i loše, pa žao mi je da je tako i da na život gledate crnim naočalama.
      Žalosno je da ste u mom videu vidjeli nešto loše, a lošeg nema 1%... Sretno vam dalje u životu i nadam se da neće sve biti tako sivo kao do sada 🙂

  2. I ja sam rodila sa frizurom i sa umjetnim trepavicama!!!! Ispricat cu vam svoje iskustvo poroda bas u Vinogradskoj bolnici... Bilo je to 12.08.2015. Deset dana prije termina koji je bio 22.08. Frizuru na porodu sam imala jer sam 11.08. isla kod obliznje frizerke da mi opere kosu jer mi je samoj bilo jako tesko s obzirom da sam bila gle cuda trudna sa ogromnim trbuhom jer je sva kilaza koju sam dobila u trudnoći u trbuh otisla. Tu noć mi je puknuo vodenjak, ne znajuci da sam bila na frizuri i eto zavrsila u boksu sa mirisnom i opranom kosom, sto je super jer nisam bila u stanju bar desetak dana prat kosu nakon poroda. No dosta o mojoj kosi 😉, ajmo malo o trepavicama. Sala, ne znam kaj se nekoga uopće tiće kakav ides na porod. Al da sam znala da cu dugoooo nakon poroda izgledat ko smrt na dopustu, isla bi na totalni makeover i ko kraljica rodila!
    Sto se tiće osoblja, prema meni su svi bili super. Stvarno sve rijeci pohvale. Cijelo vrijeme, znaci od 7 kad sam zavrsila u boksu do 12 dok nisam rodila samnom je bila medicinska sestra i masirala me. Imala sam najbolju babicu tamo bez koje ne bih mogla i stvarno joj svaka cast, nije joj bilo lako (oni koji me poznaju znaju o cemu pricam).
    Rodila sam prirodnim putem bez epiduralne i bolilo je. Ali osoblje bolnice i suprug su bili uz mene i trpili moje vikanje i moje šefovanje i moje bisere.

    Sada, 18 mjeseci nakon poroda, jos uvijek ne razmisljam o drugom djetetu, ali ne zbog loseg iskustva poroda vec zbog onoga sto nam nitko ne kaze, a to su posljedice poroda, psihicke i fizicke...

    1. Draga Mirna, puno ti hvala na podijeljenom iskustvu poroda 🙂 Drago mi je da si ga doživjela pozitivno i da si jedna od onih koja nije doživjela loše iskustvo u bolnici. Vidiš trepavice nisam imala, kao ni šminku, baš sam zabrljala 😀
      Što se tiče posljedica nakon poroda, to je ono o čemu nitko ne govori, a po meni (iz mog iskustva) to je najteži dio... Hvala ti <3

  3. Evo da i ja podijelim svoje iskustvo prvog poroda na sv. Duhu..Rodila sam 2015. godine. Moram spomenuti da sam zbog komplikacija u trudnoci provela 2 duga mjeseca u bolnici te da je porod bio induciran. Znala sam tocno dan i vrijeme kad moj porod pocinje te sam se u skladu s time mogla za porod koliko psihicki toliko i fizicki pripremiti. S obzirom na tadasnju bolnicku "kupaonicu" jedva sam se nekako uspjela dovest u red. ☺ sjecam se da sam si razmisljala kako bi sve dala da sam sad doma, da se otusiram kako spada, da mi kosu opere muz ili frizerka, da odem ako treba i na brazilsku depilaciju jer ono brzinsko depiliranje u bolnici necu nikad zaboravit... Uglavnom da se vratim na sam porod.. s obzirom da je bio induciran jedan dan provela sam lezeci u predradaoni iscekujuci trudove. Negdje oko 1 u noci mi je pukao vodenjak i tad krece ☺ oko mene nigdje nikoga od osoblja, dvije zene do mene svaka u svojim bolovima. Tu i tamo bi dosla sestra provjerit nas, dat nesto protiv bolova i tako do 6 ujutro kad me sele u radaonu. Ostala sam i bez epiduralne jer na na kraju nije bilo vremena vise za nju. Sam porod kao porod je bio prilicno brz. Tezak i bolan. Ali koji porod nije takav? Srecom muz je bio uz mene iako u tim trenucima tog i nisam bila previse svjesna ☺ Ono najbitnije je da sam na kraju svega primila svog andela, zivog i zdravog u svoje narucje.. oporavak je bio prilicno dug ali evo danas, dvije godine nakon, uhvatim se tu o tamo da razmisljam o drugoj trudnoci...❤😊

    1. Hvala na dijeljenju svog iskustva ❤️ Nije ti bilo lako i ne bi ti bila u koži, ali mi je drago da ipak nakon svega na sve gledaš pozitivno i pamtiš u lijepom sjećanju. Pa čak tu i tamo pomisliš i na drugu trudnoću 😍

  4. Evo i ja zelim podijeliti svoje iskustvo poroda.Bilo je to,takodjer u Vinogradskoj bolnici.Nisam stigla na frizuru i umjetne trepke jer sam imala dogovoren porod zbog trudnickog secera.Citam komentare i ne vjerujem koliko osuda zbog jede frizure,trepki...Pitam se samo,sto je u tome svemu lose,to sto buduca mama drzi do sebe?!Sve me ovo nagnalo da napisem i ispricam kako je zena koja je dijelila sobu samnom,jutro kad je sestra dosla po nju da ide u box radjat...osim osnovne jutarnje higijene,obavila i sminkanje od pudera,maskare,rumenila i cak peglanja kose.Samo se pri izlasku okrenula i rekla da zasto nasminkana i dotjerana se ne bi mogla veseliti novom zivotu?!
    I ja sam se veselila novom zivotu,svome sinu kojeg sam radjala 8h i sve je uz njihove savjete proslo dobro.Samo sve rijeci pohvale imam za sve njih od doktorice,babice pa cak i cistacice koje su nam odrzavale sobe ciste i uredne i mirisne.
    Veselim se jos jednom porodu u Vinogradskoj bolnici za kojeg se nadam da ce uskoro i biti ☺

    1. Svaka čast Marija! Drago mi je da si imala tako lijepo iskustvo i držim fige da drugi puta bide još ljepše!! A cijelom timu u Vinogradskoj zajedno s tobom skidam kapu do poda! Hvala ti na kometaru i sretno ❤️

  5. Ja kad sam vas vidila na početku i na kraju videa rekoh ma garant je dobila epiduralnu kad tako dobro izgleda.😂😂..I moja kuma je dan ranije išla na depilacija&frizuru i sređena docekala svoju curku..Tak da mi je to super,nadam se da cu i ja stići..:)))
    Moja treba stići 14.6,prvi mi je porod i stravično me strah makar idem na tečaj sad u 5mj da se upoznam sa odjelom,prostorijama,tijekom...Čak sam zatražila da mi dopuste Dianatal gel za lakši porod,tak da mi držite palčeve da dobijem zeleno svjetlo..Pusa iz Vukovara 😘

    1. Pozdrav Marina 🙂

      Na prvom porodu sam dobila epiduralnu i izgledala sam 10 puta gore, ali za sve je bio kriv strah! Dan prije drugog poroda sam bila na bojanju kod frizera i slučajno je ispalo da sam sa frizurom ušetala u rađaonu, da je bio dan ranije ne bi ju imala 🙂 Ali to je manje bitno! Bitno je da vi i dijete budete dobro! Znam da vas je strah i znam kako se osjećate! Ali pokušajte si staviti u glavu da je vaše tijelo stvoreno za porod i da ćete roditi kao što je svaka žena rodila. Budite spremni na bol, jer boli jako, ali brzo prođe i važno je u trenucima boli čuvati snagu i ne gubiti razum. Za vrijeme bolova samo dišite duboko i jedino na disanje budite usredotočeni, pomoći vam može i da mislite na svoju bebu kojoj nije lako i koja u trenutku poroda prolazi kroz uski kanal. Budite jaki za svoje dijete i pokušajte biti smireni što je više moguće i sve će proći dobro. Što ćete se manje bojati i što više ćete čuvati snagu i slušati babice to će sve proći brže i lakše 🙂 Želim vam svu sreću ovog svijet, da što brže i lakše rodite i da dijete bude živo i zdravo!!! Obavezno javite kako je prošlo! SRETNO!!! Pusa

Odgovori na Marija Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

Fiksni tečaj konverzije €/kn: 7,53450
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross