Roditeljske reakcije na dječje ponašanje su impulzivne, nekontrolirane, ali i često potaknute duboko usađenim uvjerenjima o ispravnom i pogrešnom načinu ponašanja. Kako bi imali skaldniji odnos sa svojom djecom, važno je da iste osvijestite.
Dječji osjećaji su roditeljima uvijek problematični zato što roditelji velik dio svog života pokušavaju kontrolirati svoje emocije i onda se trude svim snagama zaštititi svoju djecu od boli, samo što to u većini slučajeva rade na krivi način.
Ono što nikako ne smijete raditi je banalizirati njihove osjećaje i govoriti im dobro poznate rečenice koje su krive, a glase ovako - nije to ništa, dječaci ne plaču, samo se kukavice boje, itd.
Kažnjavanje djece
Što se bijesne djece tiče, njih se najčešće kažnjava, prestrašnu se previše štiti, tužnoj se skreće pozornost, a ono što zapravo treba napraviti se uopće ne radi, a to je da im se dopusti da se jasno izraze i da imaju svoje emocije.
Emotivna stanja su prirodna i dio su zdravog odrastanja, pa su tako tuga, radost, stidljivost i strah potpuno normalna pojava.
A sada ono što se vi kao roditelji trebate zapitati je to da li su za sva vaša stanja kriva djeca i jesu li oni vaši jedini okidači vaših reakcija.
Vaši roditelji
Prisjetite se primjerice svojih roditelja, kakvi su oni bili u vašem djetinjstvu. Što vas prvo asocira na vašu mamu, a što na tatu.
Te asocijacije su najčešće negativne jer neke osobine vaših roditelja nisu bile uredu i sada kada ste i sami roditelj ste toga itekako svjesni.
Sjetite se kako je vama bilo kada ste bili malo dijete, samo dijete, a vaši roditelji su umjesto topline, podrške i brige u nekim trenucima bili nervozni, hladni, sebični, teški, strogi, materijalni i posesivni.
Ljutnja na roditelje
Zašto sada o tome pišem, zato što su asocijacije na vaše roditelje užasno važne zbog odgoja vaše djece. Ako su te prve asocijacije negativne, znači da se negdje duboko u sebi i dalje na njih ljutite te da sve ono što im zamjerate i dalje imate potisnuto u sebi.
Potisnuli ste neugodne emocije koje osjećate prema roditeljima, a istovremeno ste zaboravili da potiskujete neke dijelove sebe. I upravo zbog toga na svoju djece reagirate neprimjereno jer su ona nažalost samo okidači vaših nerazriješenih odnosa.
Evo vam za primjer i dijete je napravilo nešto što ste mu rekli da ne radi iz straha da mu se nešto ne dogodi. Kada je dijete bez obzira na vašu molbu to napravilo, vi ste na njega poludili i vikali. Zašto ste zapravo bili ljuti i zašto se niste mogli kontrolirati?
Autentična reakcija
Vaša autentična reakcija je zapravo bio strah, a ne ljutnja, ali vi ste ih ipak zamijenili. Na koga ste se zapravo naljutili? Kako bi došli u kontakt sa svojim autentičnim emocijama zapravo trebate oprostiti svojim roditeljima.
Znam da mnogima neće biti moguće svoje roditelje suočiti s njihovim pogreškama u odgoju, ali morate pronaći način da ih pogledate otvorena srca i da prihvatite da su se prema vama ponašali najbolje što su znali, isto kao što se i vi danas ponašate prema svojoj djeci, najbolje što znate.
Iskreno im oprostite jer je to vrlo važno i recite im da ih volite. To će biti nova ljubav prema vašim roditeljima jer ćete u tom trenutku u sebi probuditi nova saznanja o njihovim pogreškama i maknuti sva zamjeranja i osude. Vidjet ćete kako ćete ih ponovo zavoljeti!
Morate oprostiti
Kada ste ljuti na svoje roditelje, istovremeno ste ljuti i na sebe, a kada im oprostite i volite ih, zapravo opraštate sebi i počinjete se prihvaćati.
Morate se prihvatiti! razmislite malo koje vas to osobine najviše muče i koje vam predstavljaju najveći izazov. Suočite se s njima jer tek onda ćete ih moći osvijestiti. Tek kada ih osvijestite moći ćete ih početi mijenjati.
Osvješćivanjem tih osobina prihvatit ćete sebe i moći ćete se početi mijenjati. Prihvatite svoju ranjivost, ljudskost, pogrešivost i nesavršenost i osjetit ćete veliko olakšanje.
Velika očekivanja
Nemojte si postavljati velika očekivanja jer dokle god ćete se opterećivati visokim zahtjevima, opterećivat ćete i svoju djecu očekujući više od onoga što ona mogu.
Radom na sebi osvjestite i mijenjajte svoje obrasce ponašanja kako bi se osjećali bolje sa sobom samima i kako bi obrasci koje dajete djeci bili realniji.
Ono što se svakako podrazumijeva je da prihvatite svoje dijete! Znam da svaki roditelj, baš kao i ja misli kako je njegovo dijete najbolje, posebno i najljepše i naravno da je, ali ono što trebate napraviti je gledati na svoje dijete kao na dijete.
Prihvatite
Prihvatite da je vaše dijete dijete, bez obzira na rezultate koje postiže. Kao što je i vama potrebno da budete prihvaćeni sa svim vašim dobrim i lošim osobinama, tako je to potrebno i vašem djetetu.
I djetetu nedostaje osjećaj voljenosti bez obzira na sve njegove nesavršenosti. Vaše dijete mora biti sigurno u vašu ljubav bez obzira kakvu grešku napravilo.
U trenutku kada dijete podržite da bude samo dijete i kada smanjite očekivanja, to dijete će naučiti uživati u sebi, prepoznati svoj unutarnji glas i uspijevat biti samo sa sobom. Jednostavno ne postoji ništa važnije od toga!
Očekivanja
Koja su vaša očekivanja? Razmislite što očekujete od sebe i od djeteta. Svatko od nas se razlikuje po tome što mu je važno jer različito definiramo sreću, uspjeh i ambiciju, ali ono što bi svaki roditelj trebao raditi je pomoći, dopustiti, naučiti i omogućiti djetetu da prođe samostalno kroz svoju frustraciju.
Uvijek budite svome djetetu podrška, ali mu dopustite da svladava i upoznaje svijet na vlastitom iskustvu.
Znam da nije lako pobijediti sebe u pokušajima zaštite djeteta, ali morate otpustiti tu potrebu da sve bude pod vašom kontrolom. Nemojte zaboraviti da naša djeca nisu nalik nama i vrijeme našeg djetinjstva. Naša djeca brže planu, radoznalija su, zahtijevaju stvarne autoritete, odvažnija su, traže drugačiju vrstu pažnje, brže misle i rastu okružena tehnologijom koja ubrzava njihov razvoj.
Ne uspoređujte
I upravo zbog tih razlika svaki vaš pokušaj uspoređivanja vašeg djeteta sa vama samima je jedan veliki neuspjeh. Vašoj djeci nedostaju one vrijednosti koje im tehnologija ne može ponuditi, a to su odgovornost za vlastiti život, vještina komuniciranja, poštovanje drugoga, povjerenje, zahvalnost i uživanje u svakodnevnim sitnicama kojima ih samo vi možete naučiti.
U trenutku kada počnete raditi na vlastitom osvješćivanju uspjet ćete na nov način reagirati na situacije. Kada pomislite da vas dijete ne poštuje ili ne sluša umjesto da poludite na njega, zastanite i zapitajte se zašto vam to smeta. Što se u tim trenucima aktivira u vama i budi vam osjećaj tuge, ljutnje ili bespomoćnosti.
Što ćete više biti svjesni tih osjećaja, to ćete više moći reagirati iz centra vlastitih autentičnih emocija. Tek tada više nećete na neke situacije reagirati ljuto i uz deranje, jer kada se vi derete vaše dijete se brani ili povlači i vaša međusobna komunikacija se zatvara.
Ne vičite
Umjesto da se derete pokušajte se sjetiti kako trebate reagirati da bi omogućili nastavak komunikacije. Radije govorite o svom unutarnjem stanju jer je to zapravo autentično. Djetetu je primjer jednostavna i učinkovita poruka s kojom će se osjetiti voljeno ta da mu kažete da se brinete. Samo pokušajte i vidjet ćete kako će se stvari među vama mijenjati na bolje.
Foto: Skitterphoto/PixaBay