0.00 kn

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
4. srpnja 2020.

Odgojna metoda koja je loša

Piše Ana Zibar
"Sada si jako bezobrazan!" , "Veliki dečki ne plaču!", "Zašto ne možeš biti kao brat?", Srami se!", "Ti si mala plačljiva beba!", "Nijedno dijete se ne ponaša kao ti!", "Ti nećeš takav uspjeti u životu!" Jesu vam poznate ove rečenice??? Da, da nažalost ih sve češće čujemo, kao da su se uvukle u roditeljski rječnik, […]

"Sada si jako bezobrazan!" , "Veliki dečki ne plaču!", "Zašto ne možeš biti kao brat?", Srami se!", "Ti si mala plačljiva beba!", "Nijedno dijete se ne ponaša kao ti!", "Ti nećeš takav uspjeti u životu!"

Jesu vam poznate ove rečenice??? Da, da nažalost ih sve češće čujemo, kao da su se uvukle u roditeljski rječnik, ni ne primjećujući kolike posljedice ostavljaju za sobom.

Osjećaj srama

Osjećaj srama bolan je osjećaj, koji vjerujem da svi znate i najčešće je dobro sakriven od pogleda drugih ljudi. Ali zašto? Zato što nam sram zapravo govori kako nešto nije uredu s nama, kao da nismo dovoljno dobri, da ne vrijedimo dovoljno, za razliku od krivnje koja nam govori da naše ponašanje nije uredu, sram nam govori kako mi nismo uredu.

S osjećajem srama se ne rađamo, njega učimo jer se rađamo s osjetljivošću na druge ljude i njihovo mišljenje o nama i upravo nam to stvara predispoziciju za razvitak srama. Razina osjetljivosti razlikuje se od osobe do osobe, a povratne informacije od drugih ljudi oblikuju svaku osobu na psihološkoj, biološkoj i emotivnoj razini.

U ranoj dobi naš se mozak formira kroz socijalne interakcije na biološkoj osnovi, a način na koji se drugi odnose prema našim osjećajima i nama samima upijamo kao sliku o sebi. U djetetovom razvoju osjećaj srama javlja se oko 2. godine kao posljedica izazivanja osjećaja srama, odnosno posramljivanja djeteta što je često korištena odgojna metoda.

Osobine zbog kojih dijete odrasta u jaku osobu

Dublji utjecaj

Kada se odrasla osoba srami, znači da ju je u djetinjstvu netko posramljivao, neka bliža i važnija osoba, što je za osobu koja se srami imalo dalekosežniji i dublji utjecaj.

Posramljivanje može imati različite oblike, od klasičnog SRAM TE BILO, do JAKO SI BEZOBRAZNO DIJETE, a postoje i oblici poput VELIKI DEČKI NE PLAČU, ZAŠTO NE MOŽEŠ BITI KAO BRAT ILI SESTRA, TI SI KAO MALA BEBA KOJA PLAČE, NITKO OD DJECE SE NE PONAŠA KAO TI, OD TEBE NIKADA NEĆE NIŠTA BITI...

Zašto roditelji koriste posramljivanje kao odgojnu metodu? Odgovor bi bio zato što žele odgojiti dijete, žele ga naučiti da se ponaša prihvatljivo te da odraste u moralnu i pristojnu osobu.

Odgojna metoda

Zapravo je posramljivanje djece česta odgojna metoda koja se koristi da bi se djecu motiviralo i naučilo da se bolje ponašaju, u skladu s društvenim normama i našim očekivanjima. Jedan od ciljeva odgoja je da djeca nauče kako regulirati svoje ponašanje i osjećaje te kako socijalno funkcionirati, u čemu im je vodstvo roditelja neophodno. Ali, postoje različiti načini kako to postići i kako postaviti čvrste granice bez verbalnog i fizičkog kažnjavanja.

Posramljivanjem roditelj kontrolira ponašanje djeteta i to je tradicionalan i čest način koji roditelji koriste, a da niti ne razmišljaju o njegovim efektima. Ovaj način odgoja je toliko uobičajen i gotova da nema roditelja koji ga ne koristi jer se smatra kako je djetetu važno dati povratnu informaciju o njegovom ponašanju te je najbolje djelovati upravo tako.

Ovakav način odgoja često je efikasan u promjenama ponašanja, jer kao i fizičko kažnjavanje djeteta često ima trenutne efekte na zaustavljanje neželjenog ponašanja. Kada se dijete osjeća bezvrijedno, trudi se ugoditi svojim roditeljima pa samo djeluje kako je ova odgojna metoda upalila, ali zapravo nije, jer je dijete nije učila o samo regulaciji, empatiji i moralnosti.

Dijete ne postaje razmaženo samo od sebe

Trenutni efekt

I to je zapravo to što u pozitivnom smislu sram može učiniti, uz otpuštanje napetosti roditelja kada su ljuti na dijete, što ima samo trenutne efekte.

I mada posramljivanje djeluje kao efikasno, bezazleno i poznato, zapravo je rezultat užasan, a samo da bi dijete u jednom momentu bilo onako kako mi želimo.

U novije vrijeme istraživanja su se počela baviti upravo ovom razarajućom i snažnom emocijom, kao i njenim ozbiljnim posljedicama, a kao posljedice posramljivanja javljaju se osjećaj odbačenosti, teškoće u regulaciji osjećaja, ograničavanje spontanosti, ograničavanje samo izražavanja, ograničavanje istraživanja, ograničavanje samostalnosti i učenja, doprinosi se razvoju mentalnih bolesti te utječe na stvaranje dječjeg samopoštovanja i identiteta.

Osjećaj odbačenosti

Osjećaj odbačenosti javlja se zbog straha od razotkrivanja, zbog čega dolazi do socijalnog povlačenja iz odnosa. Teškoće u regulaciji osjećaja javljaju se kao izuzetna povučenost, bijes ili nasilnost, jer ljudi koji su posramljivani imaju tendenciju prema te dvije suprotne strane izražavanja osjećaja.

Ograničavanje sposobnosti, istraživanja, učenja, samo izražavanja i samostalnosti se javlja kada dijete iskusi takvu negativnu povratnu informaciju o svojoj vrijednosti, tada samo sebe cenzurira kako bi je u budućnosti izbjeglo. S vremenom poruke posramljivanja postaju unutarnja slika ili glas koje nosimo sa sobom u odrastanje, a koje odgovaraju onima od kojih smo kao mali čuli posramljivanje poput ne budi djetinjast ili ne budi glup.

Intenzivno posramljivanje čak doprinosi i razvoju mentalnih bolesti, a istraživanja pokazuju povezanost posramljivanja u ranom djetinjstvu i anksioznosti, opsesivno kompulzivnog poremećaja, zavidnosti, seksualnih disfunkcija, depresivnosti, fobija, poremećaja ličnosti i poremećaja u prehrani.

Ulaganje u dijete

Dječji identitet

Posramljivanje utječe i na stvaranje dječjeg identiteta i samopoštovanja jer se dječji identitet jednim dijelom formira na osnovu onoga što djeca čuju o sebi, a ako im se govori kako ne vrijede ili su zločesta, ona tu poruku upijaju i nose to vjerovanje sa sobom u odrastanje.

I zato posramljivanje ne vodi ničem drugom nego tome da se ljudi osjećaju poniženim, što vodi do bijesa ili nasilnosti. Sram se zapravo povezuje sa željom kažnjavanja druge osobe te je veća vjerojatnost da će ljudi koji su ljuti i posramljeni biti auto agresivni, nasilni ili agresivni.

Posramljivanje ne uči kako graditi dobre odnose, kako biti moralan ili empatičan. Posramljivanjem se djeci daje poruka da nisu uredu, da ne vrijede i da s njima nešto nije uredu, ona ne mogu naučiti ništa o tome kako se drugi osjećaju, kao ni o tome na koji način njihovo ponašanje utječe na druge.

Osjećaj empatije

Zapravo upravo se događa suprotno, a to je da su osobe koje u većoj mjeri doživljavaju sram, manje empatične prema drugima i u većoj mjeri okupirane same sobom, jer je osnova razvoja moralnosti dubok osjećaj empatije prema osjećajima drugih.

I zato je vrlo važno razlikovati suradnju koja je osnovana na sramu od moralno motiviranog ponašanja. U najboljem slučaju učestalo posramljivanje će dovesti do plitkog konformizma, koji se temelji na  traženju nagrada i izbjegavanju neodobravanja. Dijete će učiti kako izbjegavati kazne tako što je podređeno i surađuje, a ta igra dobrog ponašanja se ne zasniva nužno na poštovanju.

Zdravo i efikasno

Najzdravije i najefikasnije granice se mogu postaviti bez posramljivanja i nasilja, a djeca koja su odgajana tako da im se dosljedno postavljaju granice, na način koju obuhvaća jasno izražavanje osjećaja i potreba uz poštovanje prema njima, odrastaju bolje prilagođena, snažnija i samopouzdanija.

I zato prije nego krenete s metodom posramljivanja, zastanite, duboko udahnite i odaberite zdraviji smjer, jer posramljivanje nema samo trenutne učinke, već puno puno dublje, one koji će tiho oblikovati dijete na loš način.

Foto: FeeLoona/PixaBay

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross