Jedna od najstarijih emocija čovjeka je strah, nažalost on se može javiti već u ranom djetinjstvu. Njegova definicija je prirodna reakcija organizma na ugroženost ili opasnost, te se ubraja u primarne emocije, koje su neugodne, te su praćene napetostima, tjeskobom, užasom i panikom.
Postoje urođeni strahovi i oni koje čovjek stječe kroz kontakt sa vanjskim svijetom. Pa su tako urođeni strahovi oni od iznenadnog gubitka i jakog zvuka, dok se razvojni strahovi pojavljuju i mijenjaju kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu. Ti dječji strahovi povezani su sa brigama koje se javljaju u raznim razdobljima dječjeg razvoja, što znači da kako dijete raste, tako prestaju neki strahovi od prije, a javljaju se novi. Razvojni strahovi su važni za pripremu djeteta na realan život.
Svaka dob djeteta ima karakteristične strahove koji se pojavljuju, a u kojoj dozi će strah biti prisutan ovisi o okolini u kojoj dijete raste, kao i o njegovoj senzibilnosti i temperamentu.
Pa su tako za dob od 6 do 8 mjeseci karakteristični strahovi poput promjena na majci (ako majka stavi nešto na sebe, što inače nema) i strah od nepoznatih ljudi. U toj dobi dijete ima 4 primarne emocije, a to su tuga, strah, ljutnja i radost, te može prepoznati emocionalna stanja osoba koje su joj bliske.
U drugoj polovici prve godine djetetu se javlja separacijski strah (strah od odvajanja od bliskih osoba) i strah od nepoznatih ljudi. Separacijski strah se javlja zbog opreza koji dijete osjeća prema nepoznatima, a može potrajati sve do treće godine. Djeca imaju najveći problem sa separacijom između 15-og i 18-og mjeseca života, a kako dijete odrasta, taj strah se postupno smanjuje. Od treće godine pa nadalje su vrlo rijetke negativne reakcije na odvajanje.
U drugoj se godini najčešće javljaju strahovi od nepoznatih ljudi, od raznih životinja i bučnih kućanskih uređaja. Ukoliko je dijete od malena okruženo životinjama, te je u redovitom kontaktu sa njima, ono neće imati problema sa strahom.
Od treće ili četvrte godine djeteta, pa sve do početka odlaska u školu djeca mogu imati strahove od mraka, ljudi u uniformi, ružnih snova, liječnika, raznih životinja, izmišljenih bića, te bića iz mračne sobe... Ovo je razdoblje kada se kod djece razvija mašta, te se oni upoznaju sa lošim i dobrim likovima iz crtića i bajki, a to potiče strahove od negativnih likova.
U petoj godini djeteta javljaju se strahovi od bića koja žive u mraku, od mraka, te od prirodnih katastrofa i pojava. U petoj godini djeteta se strahovi iz imaginarnog svijeta sele u svijet realnosti, zbog čega su sve češći strahovi od prirodnih katastrofa. Tada se javljaju i strahovi za zdravlje njima bliskim osobama, koji su izraženiji ukoliko su imali smrt u obitelji ili neku tešku bolest.
Kako se približava razdoblje školovanja djeci se javljaju razni strahovi poput straha od natprirodnih bića, te strahovi od nesreća, fizičkih opasnosti, smrti, tjelesnih ozljeda i bolesti. Ovo je razdoblje kada djeca razumiju značenje događaja, zbog čega se povećava njihov strah od bolesti i smrti. U ovoj dobi djeca nikako ne vole ostati sama u kući, kao niti spavati sama u sobi. Strahovi se još češće javljaju ako dijete sluša neke uznemirujuće priče ili gleda neki strašni film.
Budite uz svoje dijete u svim njegovim razvojnim faza i strahovima, te mu uvijek budite podrška! Imajte strpljenja jer će svaki ovaj strah prestati, samo je važno da se prema njemu postavite kako treba i da ga razumijete.
Foto: JohnHain/Pixabay