0,00  (0,00 kn)

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
27. listopada 2019.

Zvončica

Piše Ana Zibar
Donoseći lijepe promjene izmjenjuju se godišnja doba godinu za godinom. Polako su se počele otapati pahulje i otkrivati tragovi proljeća. Sve dok jesenje lišće ne ispuni prirodu prekrasnim bojama ljetno cvijeće svate, ali ta se čuda ne događaju sama od sebe, ona su djelo prekrasnih vila, a sa svakim dječjim smijehom rodi se još jedna […]

Donoseći lijepe promjene izmjenjuju se godišnja doba godinu za godinom. Polako su se počele otapati pahulje i otkrivati tragovi proljeća. Sve dok jesenje lišće ne ispuni prirodu prekrasnim bojama ljetno cvijeće svate, ali ta se čuda ne događaju sama od sebe, ona su djelo prekrasnih vila, a sa svakim dječjim smijehom rodi se još jedna vila.

Jedne noći dok je padao snijeg u Londonu se jedno dijete prvi put nasmijalo, a zatim je taj smijeh krenuo prema svojoj sudbini. Smijeh je ostavio iza sebe ljudski svijet i poput maslačka odletio prema zvijezdi koja je stajala s desne strane. Nakon zvijezde otišao je kod svjetlosti i prešao na drugu stranu gdje se nalazila čarobna zemlja Nigdjezemska.

Smijeh je nastavio letjeti prema otoku, ubrzavajući sve više, kako bi se približio prekrasnom mjestu u samom srcu Nigdjezemske u kojoj je sve bilo moguće i gdje su sve čarolije bile dobrodošle. Nigdjezemska bijaše dom vila, a zvali su je još i Vilinska dolina.

"Hajde, moramo ići!" - rekle su vile prateći došljakinju.

Najbraža od svih vila iskoristila je svoju brzinu i usmjerila maslačak prema krošnji na Vilinskom stablu. U tom trenu prišao je čuvar praha po imenu Ivor i posuo vilinski prah na maslačak. I odjednom se maslačak pretvorio u čudesnu, malenu vilu. Nova vila je podigla pogled i tada joj je prišla vilinska kraljica.

"Rođena iz smijeha i okružena radošću, došla si u naš dom i donijela nam sreću. Dobro nam došla u Vilinsku dolinu!" - pozdravila je malu vilu kraljica .i zatim pomogla malenoj da raširi svoja krila.

Nova je vila u čudu promatrala sve oko sebe, a svidjelo joj se kako prstići zveckaju i pritom prosipaju prah, a najviše su joj se svidjela krila.

Zatim su počele dolaziti i druge vile noseći joj brojne predmete. Životinjska vila Lana donijela joj je jaje, Hitra vila s brzim krilima donijela joj je vjetar, vodena vila Kapljica donijela joj je vodu, brtna vila Ružica donijela joj je cvijet, a vila po imenu Iskrica donijela joj je svjetlo.

"Ove će ti vile pomoći da otkriješ koji je tvoj dar" - rekla joj je Vilinska kraljica.

Malena je vila položila ruke na cvijet, ali se bojala da bi mogla pogriješiti, a kada je prolazila pored čekića počeo se sjajiti i letjeti prema njoj.

"Nisam još vidjela da nešto tako snažno sjaji." - rekla je vodena vila Kapljica.

“U pravu si.” – složila se Ružica. “Malena vila bi mogla imati rijedak dar!”

Hitra je bila zadovoljna jer je imala jedan od rijetkih darova i bila je oduševljena što će tako ostati.

“Dođite majstori! Pozdravite najnovijeg člana našeg društva!” – viknula je Vilinska kraljica.

Brbljava grupa neurednih vilenjaka i vila se okupila oko kraljice, a Zvončica se iznenadila jer je mislila kako su sve vile elegantne.

“Bok društvo, ja sam Clank!” – viknuo je krupni vilenjak.

“Baš nam je drago da si s nama!” – pridružio se drugi vilenjak Bobble, koji je imao naočale.

“Došla si u najljepše doba!” – rekao je Clank.

“Da, uskoro će krenuti promjena godišnjih doba!” – potvrdio je Bobble.

I tako su svi zajedno krenuli i poveli Zvončicu da joj pokažu Vilinsku dolinu. Nakon obilaska poveli su Zvončicu i da joj pokažu kućice u kojima stanuju vile majstori.

“Dobrodošla u Majstorski kutak! Ovo je sada tvoj novi dom.” – rekao je Bobble.

Zvončica se iznenadila kada je ugledala maleno dvorište u kojem su se nalazile kućice od grančica i lišća, ali unatoč tome svidjelo joj se koliko su majstori bili veseli i kakve su sve prekrasne stvari izrađivali.

“Brzo se spremi jer imamo posla!”

Bobble i Clank su ostavili Zvončicu da se odjene, a iako joj je odjeća bila prevelika, spretna mala vila je znala kako ju prepraviti. Zvončica se obukla i došla u radionicu, a Bobble i Clank nisu mogli dočekati da joj pokažu sve lijepe predmete koje su napravili.

Pridružila im se i vila Mila, upraviteljica Majstorskog kutka koja je bila stroga, a njen posao je bio da pazi sve što se događa u radionici.

“Oooo, nova vila! – rekla je Mila i pozdravila Zvončicu.

Zvončica je prema iznenađenoj Mili ispružila ruke, a čudila se njenim nježnim ručicama.

“Nemoj se ništa brinuti, brzo ćemo izgraditi mišiće na tim lijepim rukama!” – rekla je Mila.

Mila je zatim podsjetila Clanka i Bobblea da imaju dostavu i zatim je ostišla. Zvončica je dobila prvi zadatak da pomogne simpatičnim majstorima.

Ubrzo su svo troje krenuli odnijeti majstorkse predmete, a srećom su putem naišli na miša Sira koji im je pomogao vići kola. Odjednom su čuli čudan zvuk, a kad su se okrenuli nisu vidjeli ništa osim korova. Ali, korov je oživio i počeo juriti prema kolima koja su se prevrtala na sve strane.

“Trčičičak!” – poviknuo je nerazumljivo Clank.

Pustio je osovinu i pobjegao, a miš se isto tako oslobodio dok su se Bobble i Zvončica čvrsto držali za kola koja su jurila niz stazu. Odjednom se čuo zvuk Buuum i kola su se zaustavila na Proljetnom trgu.

Lana, Iskrica, Kapljica i Ružica su požurile pomoći svojim prijateljima, a srećom nitko nije bio ozlijeđen. Pregaženo cvijeće je odmah popravila Ružica, pa su majstori i Zvončica mogli nastaviti putovanje.

“Molim vile da se okupe jer imamo novu vilinsku ponudu!” – rekao je Bobble.

Sa sobom su ponijeli torbe od stabljika mlječike za vilu Lanu, vrbine četke za vilu Ružicu i dugine spremnike za vilu Iskricu.

“Što ćeš učiniti s time?” – upitala je Zvončica Iskru, a vila Iskrica joj je objasnila kako će smotati duge, staviti ih u posebne spremnike i odnijeti na kopno.

“A što je to kopno?” – pitala je Zvončica.

“Stvarno ne znaš? Tamo idemo svaki put kada je proljeće da promijenimo godišnja doba.” – odgovorila je Kapljica.

Zatim su se majstori zaputili na Cvjetnu livadu kako bi dostavili spremnike u kojima se nalazila pelud. Iznenada je pored njih projurilo nešto brzo poput vjetra, a bila je to vila Hitra koja je vrtlogom usisavala pelud iz cvijeća.

“Bok! Koji je tvoj dar?” -upitala je radoznalo Zvončica.

“Ja se zovem Hitra. Poznata sam po brzim krilima kojima ljeti pomažem stvoriti povjetarac, a u jesen otpuhujem lišće. Zbog toga sve druge vile ovise samo o meni." - odgovorila je vila Hitra.

“Vile majstori isto tako pomažu drugim vilama” – rekla je Zvončica.

“Gle, ja stvaram prirodne sile, a ti samo kotlove i lonce. Ne izgleda baš da proljeće ovisi o onome što vi majstori radite. – odgovorila je Hitra.

“Kad napokon uspijem otići do kopna pokazat ću ti koliko smo mi majstori važni!” – spremno je odgovorila Zvončica.

“Ha ha, jedva čekam da i to vidim.” – odgovorila je Hitra.

Zvončica je lčjuta odletjela dalje jer Hitra misli kako samo ona radi nešto važno, a dok je razmišljala što joj je Hitra rekla primijetila je nešto svjetlucavo na plaži. Kad je sletjela kako bi bolje pogledala o čemu je riječ, vidjela je u pijesku zakopan novčić.

Malena je vila krenula kopati i otkrila je još predmeta. Bila je toliko oduševljena da ih je sve ponijela sa sobom, kako bi ih mogla pokazati Clanku i Bobbleu.

“To su izgubljene stvari. Doplutaju na našu obalu, ali nažalost ničemu ne služe.” – rekao je Bobble.

S tim se složila i vila Mila te ih odmah pospremila, a iste večeri je kraljica održala inspekciju proljetnih priprema, pa je cijelo društvo imalo još posla. Zvončica je znala da je to pravi trenutak kako bi Hitri pokazala kako i posao majstora može biti važ

Vila Mila se složila i odmah pospremila predmete koje je donijela Zvončica. Iste večeri je kraljica održala inspekciju proljetnih priprema, pa je cijelo društvo imalo još puno posla. Zvončica je znala da joj je to prilika da pokaže Hitri da i posao majstora može biti važan.

Te je večeri došao ministar proljeća i pozdravio kraljicu svih vila.

“Vidjet ćete kako sve imamo pod kontrolom. Kad vječni cvijet napokon procvjeta, bit ćemo spremni da odnesemo proljeće na kopno.”

Ali, odjednom se čula buka. U kolima se pojavila Zvončica, a kola je vukao miš Sir.

“Draga kraljice, smislila sam super stvari koje mi majstori možemo iskoristiti kad krenemo prema kopnu.” – viknula je Zvončica.

Donjela je raspršivač za boje i upotrijebila ga na boji želeći ga obojiti, ali raspršivač je eksplodirao. Kraljica je pogledala Zvončicu s puno suosjećanja i bez imalo ljutnje.

“Zvončice zar ti još ne znaš? Na kopno ne idu vile majstori. Na kpno mogu samo vile koje imaju dar za prirodu. Stvarno mi je žao."

"Aha, tako, u redu." - uzdahnula je Zvončica, pokušavajući sakriti tugu, natovarila je svoja kola i otišla. Zatim se vratila u radionicu u kojoj je vila Mila slagala zalihe.

“Majstori su baš koma. Zašto mi ne bi mogli ići na kopno?” – ljutila se Zvončica.

“Što si rekla?” – upitala je Mila.

“A zašto mi ne možemo ići na kopno?” – Opet je pitala Zvončica.

“Onog dana kada ćeš moći čarolijom potaknuti cvijet da raste ili uhvati zrake sunca, tada ćeš moći na kopno. Do tada ćeš ostati ovdje.” – odgovorila Mila.

” To je dobra ideja!” Zvončica se napokon nasmijala jer je bila sretna što postoji šansa da ode na kopno.

Sljedećeg jutra Zvončica se na izvoru vilinskog praha našla sa svojim prijateljima i objasnila im svoj plan.

“Kad bi me mogle naučiti svojim vještinama, možda bi kraljica dopustila da iduće proljeće krenem s vama na kopno.” – rekla je Zvončica.

“Još nisam čula da bi netko mogao promijeniti svoj dar. ” -rekla je Iskrica.

“Sve vi radite tako lijepe stvari, a ja samo želim da mi pružite priliku.” – priznala je Zvončica.

“Ajde dobro, možemo pokušati, ali nećemo ništa obećati.” – odgovorila je Ružica.

Prvo se Zvončica potrudila biti vodenvila, a Kapljica joj je pokušavala objasniti kako namjestiti kap rose na paukovu mrežu, ali nije joj uspjelo jer se kap rasprsnula.

Zatim ju je Iskrica pokušala naučiti kako da bude svjetlovila i uhvatila je svjetlo u vjedru te ga podjelila krijesnicama. Zvončica je to pokušala ponoviti, ali nije uspjela, a kada je poželjela odustati svjetlo ju je pogodilo tako da su sve krijesnice odmah poletjele za njom.

Vila Lana je pokušala naučiti Zvončicu kako da pomogne životinjama i naučiti male ptičice da lete. Zatim se Lana približila gnijezdu, nasmiješila i ohrabrila ptičicu sve dok nije poletjela s vilom.

A kad se Zvončica približila gnijezdu ptičica se prestrašila. I dok je Zvončica pokušala ohrabriti ptičicu da poleti, ptičica se sve više bojala.

“Ako čitav život provedem popravljajući lonce, znaj da ćeš ti biti kriv za to!” – ljutito je odgovorila Zvončica.

Pogledala je prema nebu i primijetila veliku pticu te se ponadala kako bi joj mogla pomoći.

“Hej ti velika ptico!” – povikala je Zvončica.

Ali kad su vile izviđačice podigle dalekozore vidjele su što se približava i nastala je panika.

“Jastreb, dolazi jastreb!” – viknule su sve vile. Kada je shvatila kome se obratila Zvončica je pobjegla sakrivši se unutar debla u malu rupu. Tamo se skrivala još jedna vila, Hitra.

Jastreb je pokušao probiti rupu i vile su znale da moraju otići. Prva je u duboki tunel unutar debla skočila Hitra, a odmah za njom i Zvončica.

Na drugoj strani tunela se nalazio otvor na grani, ali se Hitra u zadnji čas zaustavila i Zvončica se sudarila s njom. A kada su se obje našle vani jastreb je ponovo otvorio svoj kljun.

“Bježi, bježi!” vikale su vile koje su jastreba gađale kamenjem, granjem i bobicama, nakon čega je jastreb odustao i otišao.

“Mogu li ti pomoći? – pitala je Zvončica Hitru koja je sva bila prestrašena od napada.

“Nemoj me dirati. Ne treba bi pomoć!” – odbrusila je nervozno Hitra.

“Ali samo sam ti htjela pomoći.” – objasnila je Zvončica.

“Ne treba mi pomoć.” – odgovorila je Hitra.

Zvončica se nakon svega osjećala loše, pa je otišla na plažu i tužno gledala u daljinu, nezadovoljno svojim darom.

“Ovako nikada neću moći otići na kopno.” – bijesno je bacila kamenčić i začula zvuk kao da je udarila u nešto.

Kada je vidjela lijepu porculansku kutiju oduševila se, podigla je poklopac i oduševljeno gledala sve što se unutra nalazilo.

Kada su je prijateljice pronašle Zvončica je našla još jedan dio u grmlju. Taj dio bilo je medeno postolje s porculanskom balerinom i Zvončica je odmah složila kutiju i zavrtjela balerinu.

Nije mogla vjerovati da ta kutija može stvarati glazbu, a i vilama se jako svidjela kutija.

“Zvončice, znaš li ti što radiš? Stvaranje prekrasnih predmeta kao i popravljanje predstavlja prekrasan dar. Ti si majstorica i ne moraš tugovati zbog odlaska na kopno.” – rekla je Ružica.

Zvončica je bila presretna što zna popravljati razne predmete, ali ipak je više od ičega htjela ići na kopno. Nije znala tko bi joj mogao pomoći. Pomislila je na vilu Hitru, ali ona je nije htjela vidjeti.

“Samo si mi ti još preostala, molim te pomozi mi.” Ružica me više ne želi učiti kako da postanem vrtna vila.” – tužno je govorila Zvončica.

Hitra joj je odlučila pomoći, ali pod uvjetom da prvo ulovi trčičička. Ako uspije dokazati će da je vrtna vila i napokon će moći na kopno.

Zvončica je znala da joj je ovo zadnja prilika, pa je zasukala rukave i počela izrađivati labor i laso.

“Điha, điha! Idemo!” – vikala je Zvončica jašući na mišu Siru. Poslužila se s nekoliko grana i natjerala nekoliko trčičičaka u obor.

“Izgleda da smo uspjeli!” – vikala je veselo Zvončica.

Ali dok se vraćala na livadu, Hitra je potajno otvorila vrata obora i tako su trčičičci pobjegli. Uskoro se pojavilo još trčičičaka i svi su se dali u bijeg.

“Stanite, vratite se!” – vikala je Zvončica, ali nažalost bez uspjeha.

Skupina trčičičaka je došla do Proljetnog trga i tamo pregazila proljetne mladice, sav trud je bio uništen i svi su se okrenuli prema Zvončici.

“Ne postoji vrtna vila koja bi ovo mogla popraviti! Što si htjela dokazati? – ljutila se Ružica.

“Zvončice ovog si puta stvarno pretjerala!” – rekla je Kapljica.

Čak je i vilinska kraljica bila u šoku jer su sve pripreme za proljeće propale. Zvončica nije dugo čekala i odmah je priznala svoju krivnju.

“Stvarno mi je žao.” – šapnula je suznih očiju i poletjela prema nebu.

Razmišljajući što se sve dogodilo Zvončica je došla do izvora gdje se nalazio vilinski prah.

“Došla sam po dvostruku porciju praha jer odlazim na duže vrijeme, odnosno zauvijek.” – rekla je Zvončica.

Ivor je zagrabio dvije kuglice praha.

“Hvala ti Ivore!” – zahvalila se Zvončica.

Ivor se iznenadio što je Zvončica znala kako se zove.

“Ja sam nitko drugi nego običan čuvar praha. Nisam tako važan i kao ostale vile u dolini. -uzvratio je Ivor.

“Ti si najvažniji od svih! Bez tebe nitko od nas ne bi mogao letjeti. Tvoj te dar čini posebnim i zato trebaš biti sretan.” – odgovorila je Zvončica.

“Pa znaš i da jesam ponosan i sretan!” – odgovorio je Ivor.

Nakon Ivorovih riječi Zvončica se posramila jer je znala da Ivor zna kako se upravo ona sama ne ponosi svojim darom.

Još jednom je zastala i posjetila radionicu prije odlaska. S ljubavlju je promatrala oruđe i alat i mada njene naprave nisu radile kako treba, svejedno je voljela popravljati stvari.

Promatrajući radionicu uočila je Sira kako njuška, otišla je pogledati što toga miša toliko zanima i vidjela predmete koje joj je vila Mila uzela još prvog dana.

“Izgubljene stvari, pa da!” – viknula je veselo Zvončica i odlučila ostati u Vilinskoj dolini.

Iste je večeri vilinska kraljica okupila sve vilei rekla ima kako proljeća ove godine neće biti jer jednostavno nemaju dovoljno vremena za sve pripreme. Sve vile su bile u šoku, ali onda se pojavila ona.

“Čekajte, znam kako sve to popraviti! – viknula je Zvončica i pokazala im cvjetni raspršivač koji je sada radio onako kako treba jer ga je Zvončica popravila pomoću izgubljenih stvari.

Pametna se Zvončica sjetila i drugih naprava kako bi popravila štetu koju su napravili trčičičci. Hitra je bila jako ljuta kad je vidjela da će Zvončica ipak uspjeti, pa je tiho promrmljala:

“Možda sam ti ipak trebala reći da pokušaš uloviti jastreba.”

To je čula i vilinska kraljica zbog čega je Hitru oštro pogledala i uzvratila ljutito:

“Mislim da je tvoj dar brzina za hvatanje trčičičaka koje si namjerno oslobodila!”

Hitra je zatim odletjela odraditi kaznu, a kraljica se obratila Zvončici:

“Jesi li sigurna da ćeš to moći sve napraviti?”

“Ja sam ipak majstorica, a majstori mogu sve popraviti. Ali ipak ne mogu sve sama.” – odgovorila je Zvončica.

“Kako ti mi možemo pomoći?” – upitali su Booble i Clank.

“I mi ćemo pomoći kako god možemo!” – odgovorile su ostale vile.

Pronađite biljni sok i što više grančica! Ne smijemo zaboraviti pronaći izgubljene stvari rekla je Zvončica.

Vilenjaci i vile su odletjeli u svom smjeru kako bi svaki pretražio dio doline i trg je uskoro bio pun raznih predmeta.

Zvončica je zatim objasnila kako sastaviti stroj kojim će dobiti boju za bubamare, a vile su joj davale dio po dio i stroj je uskoro bio gotov. Pomičući kotače Zvončica je drobila crvene bobice i napunila ih u nekoliko kanti.

I drugim vilama je pokazala kako se radi na stroju, pa su i one mogle odraditi dio posla.

“Uspjet ćemo, supeeeeer!” – vikala je Iskrica.

Sljedećeg jutra na trg je sletjela vilinska kraljica s ministrima, koji nisu mogli vjerovati što vide. Pred njima je bilo dovoljno proljetne zalihe.

“Bravo Zvončice, uspjela si!”- pohvalila ju je kraljica.

“Svi smo zaslužni za uspjeh!” – skromno je odgovorila Zvončica.

“Kraljice smije li Zvončica s nama kopno?” -upitala je Kapljica.

“U redu je, moj posao je ovdje!” – usprotivila se Zvončica.

U taj čas doletjela je vila Mila, noseći sa sobom sjajnu i ulaštenu glazbenu kutiju.

“Naišla sam na ovaj predmet prije nekoliko godina, ali nisam znala kako ga popraviti. Ali ti si uspjela Zvončice. Možda na kopnu postoji netko kome bi ova kutijica mogla nedostajati.”

“Vile brzo u zrak” – zapovijedi ministar proljeća.

Ivor je Zvončici predao maleni smotuljak misleći da bi joj mogao zatrebati kada ode na kopno. Zvončica je otvorila kutiju i ugledala još dodatnu porciju čarobnog vilinskog praha.

Kada su vile doletjele do Londona vidjele su da ih čeka puno posla, a vrijeme je bilo tmurno i prohladno.

“Vile na sjever!, Vile na jug!, Vile na istok i zapad!” – zapovjedio je ministar proljeća.

Čarobna stvorenja su se rasporedila po cijelom gradu. Svjetlovila je otopila inje na granama, vodenvila je bacila malo praha na jezero, a vile za životinje su probudile stvorenja koja su spavala zimski san.

Raznim bojama počeo se ispunjavati cijeli svijet, na nebu se pojavila prekrasna duga, a svi cvjetovi su procvjetali. Zvončica je to sve oduševljeno promatrala i nije mogla vjerovati koju ljepotu njene prijateljice mogu donijeti svijetu.

Red je došao i na Zvončicu koja je posula malo praha po glazbenoj kutijici i poletjela s njom nazad iznad grada kako bi pronašla svog pravog vlasnika.

Prošavši pored jednog prozora glazbena kutija se počela sjajiti i Zvončica je znala da je došla na pravo mjesto.

Na prozorskoj dasci je ostavila kutiju i pogledala kroz prozor te primijetila sobu punu igračaka.Lagano je pokucala na prozor i sakrila se. Nakon nekoliko trenutaka pojavila se predivna djevojčica po imenu Wendy.

Bila je presretna kada je ugledala svoje davno izgubljeno blago. Skinula je mali ključić koji je nosila oko svoga vrata i stavila ga u ključaonicu. U tom trenu zasvirala je glazbena kutija.

Vile su napokon bile gotove i spremne da se vrate u Nigdjezemsku, a nakon povratka kući Zvončica je anstavila popravljati razne predmete na radost stanovnika Vilinske doline.

Zato ako odjednom pronađete davno izgubljenu igračku ili pokvareni sat koji ponovo radi, postoji mogućnost da je u blizini bila jedna posebna vila.

Ivor: Savjetnica; Ilustracija: Sanja Rogošić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

23. srpnja 2014.
23. studenoga 2014.
Fiksni tečaj konverzije €/kn: 7,53450
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross